Najstarije stablo u Zagrebu napunilo je 600 godina! Zove se Dedek i dosad je preživjelo čak dva udara groma

Zeleni je to gigant, doista star, no nevjerojatno uporan. Prati on sve, kraj njega prolaze godine, pa i stoljeća, a on, unatoč svim izazovima, i dalje svakog dana ponosno dočekuje šetače najljepšeg zagrebačkog parka. Tko je on, pitate se? On se zove Dedek, jedan je sasvim poseban hrast lužnjak, a dom mu je Maksimir. Upravo je on najstarije drvo ne samo tog legendarnog parka, nego i glavnog grada Hrvatske.

Dedek je visok 17 metara. Star je čak 600 godina, a živi na livadi Kišobran. Jedino je stablo u Maksimiru koje je dobilo ‘svjetovno ime’, a riječ je doista tvrdoglavom stanovniku tog parka. Naime, tijekom silnih godina svog postojanja preživio je svašta, među ostalim dva udara groma. Ožiljci tih nedaća su, doduše, vidljivi, no on i dalje u sebi ima snage.

Karijeru maksimirskog i zagrebačkog rekordera započeo je 1794. godine. Tada su se, naime, krčile postojeće šume kako bi se oblikovao park. On je bio tada u svojim mlađahnim godinama, a i danas je podsjetnik na prisustvo svojih predaka i tih nekih davnih vremena. S obzirom na svoju starost Dedek je inače pod posebnom prismotrom.

Već su od njega uzgojene i presadnice kako bi se njegova priča nastavila ako on jednog dana kaže zbogom Maksimiru. Isto tako je bio i na ‘pregledima’ te uz njega dolazi ‘priručnik’ o tome kako se brinuti oko njega što mu je potrebno kako bi mu zdravstveno stanje ostalo tip top.

No, Dedek je samo jedan od brojnih stanovnika zagrebačke zelene oaze, kako ponekad tepaju Maksimiru, inače svjedoku rasta glavnog hrvatskog grada. Nekada se Maksimir nalazio na rubnom dijelu grada, danas je praktički u širem centru. Prostire se na površini od 316 hektara, a utočište je u svakom smislu: odmor je od betona, mjesto gdje se smiruje živčani sustav, ali i dom brojnim životinjama.

Maksimir se vodi kao spomenik parkovne arhitekture, a upisan je i u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Kada je nastao bio je ‘naj’ u nizu kategorija, među ostalim najsuvremenije parkovno ostvarenje na ovim prostorima. Pritom se upisao i u povijest kao prvi javni park u jugoistočnoj Europi, ali i jedan od prvih u svijetu zato što su dotad oni bili rezervirani za one plave krvi, ne i za obične ljude.

Jedan od najzaslužnijih ljudi za njegov nastanak bio je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac koji je stanovnicima Zagreba želio dati mjesto gdje će moći uživati u prirodi. Odlučio je ‘žrtvovati’ u tu svrhu biskupsku šumu i urediti park u francuskom stilu. Naposljetku park nosi i ime po njemu, no u kontekstu osobe koja ga je naposljetku i oblikovala ipak je najzaslužniji nadbiskup Juraj Haulik.

Stari hrastovi, među kojima je i Dedek, jedno su od glavnih bogatstva ovog voljenog parka. Njega pak svojim domom naziva oko 100 vrsta ptica, među kojima se posebno ističe ugroženi crvenoglavi djetlić (Dendrocopos medius). U Maksimiru je zabilježena jedna od najvećih gustoća ‘naseljenosti’ te ptice u svijetu.

No, on je oduvijek, od početaka svog postajanja bio neizmjerno važan i ljudima. Primjerice, 1853. godine u Maksimiru je otvoreno prvo zagrebačko klizalište na Donjem (Prvom) jezeru, na kojem je nekad vozio i parobrod. Na tom jezeru 1923. godine održala se i prva međunarodna vaterpolska utakmica. Godine 1931. u Maksimiru je uređen i prvi golf teren u Hrvatskoj, a on je i dom zagrebačkog zoološkog vrta.