Dokumentarac o Kopaču
Povijesna cesta, koja je prva povezala kontinentalni dio Hrvatske s morem, oživjela je goranski kraj, a presudila joj je štednja i neodgovarajuća trasa
Hrvatska se može pohvaliti s nekoliko povijesnih cesta, a među tim ‘starim damama’ jedna posebno iskače. Riječ je o Karolini, a ona je doista posebna. Naime, upravo je Karolinska cesta bila prva koja je spajala kontinentalnu Hrvatsku i Rijeku, odnosno Bakar. Njezina je ruta glasila – Karlovac, Dubovac, Novigrad na Dobri, Bosiljevo, Vrbovsko, Ravna Gora, Stari Laz, Mrkopalj, Fužine, Zlobin, Meja (s odvojcima Hreljin – Kraljevica i Bakar – Rijeka). No, Karolina je mnogo više od pukog nabrajanja.
ŽITNI PUT DO MORA PREKO ‘VRAŽJEG VRTA’
Karolina ili Karolinska cesta je ime dobila po caru Karlu VI. Habsburgu, koji je i inicirao njezinu gradnju. Njezina je gradnja započela 1725. godine, u promet je puštena, odnosno jedan njezin dio, 1727. godine, a službeno je otvorenje bilo godinu kasnije. No, radovi su se nastavili još godinama. Bila je dugačka 105 kilometara, a u biti je predstavljala ‘žitni put’ do mora.
Bila je to prva cesta koje je prelazila preko tzv. vražjeg vrta (Hortus diabolici) kako su Rimljani nazivali gorski prag koji je ‘priječio’ povezivanje Karlovca i obale, a imala je veliko trgovačko, ali i vojno značenje. Pritom je doprinijela razvoju postojećih mjesta uz nju, ali i nastanak novih te doseljavanje stanovništva. Primjerice, zahvaljujući njoj na važnosti su dobile Fužine.
CESTI PRESUDIO ODABIR NAJJEFTINIJE OPCIJE
Karolinu je projektirao austrijski vojni inženjer Antun Matija Weiss. Predložio je nekoliko opcija, no dvor je odabrao najjeftiniju. To je bio najkraći mogući pravac. On, naravno, nije došao bez cijene, dapače to je na kraju i presudilo toj cesti jer trasa nije bila odgovarajuća. Cesta se gradila na područjima na kojima se dotad to smatralo nemogućim i uz nedostatna novčana sredstva. Dvor je, najime, Weissu jasno dao do znanja da novaca nema.
TEŠKA ZA PROMETOVANJE, ROBA BI DOLAZILA POKVARENA
Karolina je bila prepuna oštrih zavoja i izazovnih strmina koje se teško svladavalo kolima, pogotovo natovarenim, pisao je svojedobno Novi list. Bila je i uska, šibana vjetrom, kišom i snijegom, a na njoj su prijetili i razbojnici. Dodatni su trošak bile i tzv. maltarine koje su se morale plaćati, a put od Karlovca do mora trajao je tri dana. Roba bi ponekad, zbog svih nabrojanih okolnosti, na odredište dolazila pokvarena.
Najviša točka ceste bila je na 970 metara, između Belog Sela i Brestove Drage. Iako je predstavljala dobrodošli pomak, mnogi su se njome na kraju razočarali zbog svega opisanog, prema pisanju spomenutog medija, i njome su na kraju mogle sigurno prometovati samo tovarne životinje ili pak uvjetno kola s minimalnim teretom.
NA KAROLINU PODSJEĆA PIRAMIDA U RIJECI
Ostatke tih nekadašnjih vremena je i dalje moguće u nekoj mjeri doživjeti, odnosno bolje rečeno prisjetiti ih se. Naime, neki dijelovi te stare makadamske ceste s vremenom su asfaltirani (samo dio je danas šumski put te se taj dio prelazi alternativnim pravcem) te su i danas u upotrebi, a na nju podsjećaju i podignuti spomenici ili pak zdanja kraj kojih je prolazila. Najdirektniju odu Karolini ‘pjeva’ kameni obelisk poznat kao Piramida koji stoji u Rijeci i označava početak Karoline.
U Karlovcu obeliska nema, no primjerice na stranici Vrijeme na 2 kotača navode kako je početak (ili kraj, kako gledate) te povijesne ceste bio na početku današnje Ulice Pavleka Miškine. No, i danas isto tako stoji kameni most u Novigradu na Dobri, koji se može lijepo razgledati iz ptičje perspektive, kao i dolina rijeke Dobre, sa starog grada Novigrada koji se nalazi u njegovoj blizini.
