Zašto je ovaj dio Hrvatske izgubio status nacionalnog parka? Oduzeli su mu titulu već nakon samo jedne godine

Nije neobično da se u Hrvatskoj volimo dičiti nevjerojatnim gradovima, njihovom arhitekturom, poviješću i kulturom koja seže stotinama i tisućama godina u prošlost. Često volimo isticati i ljepotu kristalno čistog mora, prekrasnih uvala i plaža, ali mogli bismo reći da ono što ipak najviše fascinira u našoj zemlji jesu njezina zaštićena područja, odnosno nacionalni parkovi. Vjerovali ili ne, iako je Hrvatska poprilično mala zemlja u europskim okvirima, smjestila se među prvih 10 do 15 zemalja po zaštićenim područjima.

U Hrvatskoj trenutno postoji čak osam nacionalnih parkova, a njihova vrijednost ne leži samo u ljepoti netaknute prirode nego i u nevjerojatnoj raznolikosti. Možda jedna od najvećih zvijezda, Plitvička jezera, fascinirat će vas slapovima pred kojima ćete zanijemiti i vjerojatno se osjećati manje važnima od običnog mrava. Sila prirode na ovom području najbolje pokazuje koliko je čovjek malen. Prema službenim podacima riječ je o jednom od najstarijih nacionalnih parkova u Hrvatskoj, no iako mnogi misle da je upravo on najstariji, prema Hrvatskom šumarskom društvu to nije potpuna istina. Naime, kako navode na svojim stranicama, prvi nacionalni park u Hrvatskoj bila je šuma Štirovača.

U središnjem dijelu Velebita, na području današnjeg Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, smjestila se spomenuta Štirovača, jedna od najpoznatijih velebitskih šumskih dolina. Na površini od 118,5 hektara, na oko 1100 metara nadmorske visine, prostire se gusta šuma bukve i smreke koja je ostala iznimno dobro očuvana. Posebnost ovog područja krije se i u činjenici da upravo ovdje, usred krševitog i često suhog Velebita, izviru pitka voda i mali šumski potoci.

Kao što smo već ranije naveli, Štirovača je dodatno zanimljiva i zato što je bila prvi nacionalni park u Hrvatskoj. Taj je status dobila 1928. godine, a pod zakonsku zaštitu stavljena je 1929. godine, kada i Plitvička jezera. No taj je status bio ograničenog trajanja pa ga je Štirovača izgubila već sljedeće godine. Status nacionalnog parka izgubila je prvenstveno zato što tadašnji sustav zaštite prirode nije funkcionirao kao današnji model nacionalnih parkova. Status koji je dobila bio je više pionirski pokušaj zaštite vrijedne šumske cjeline nego trajno i jasno definirano zaštićeno područje kakvo danas poznajemo. Paklenica i Plitvička jezera kasnije su trajno zaštićeni kao nacionalni parkovi, dok danas samo mali dio Štirovače ima status šumskog rezervata. Dobila ga je 1965. godine, a 1999. godine, kada je proglašen najmlađi hrvatski nacionalni park Sjeverni Velebit, manji dio Sjeverne Štirovače postao je dio zaštićene zone.

„Pod pojmom Štirovače podrazumijeva se značajnija šumovita udolina Srednjeg Velebita duga oko osam kilometara, na kojoj se ističe pet idiličnih padeža, odnosno travnatih dolaca okruženih crnogoričnom šumom, ali u užem smislu i prvi, najzapadniji od tih dolaca, kojeg prije svega određuje izvor kao mjesto redovitog hodočašćenja i okupljanja svih posjetitelja Srednjeg Velebita“, pišu na stranicama Hrvatskog šumarskog društva.

Štirovača je ime dobila po biljci štir, čiji je naziv danas gotovo zaboravljen, no još se uvijek može pronaći u rječnicima kao sinonim za dvije biljke, od kojih je jedna poznata pod narodnim imenom divlji špinat, odnosno Chenopodium bonus-henricus L. Poznata je i pod nazivom loboda. Iz toga proizlazi da naziv Štirovača vuče korijen od imena biljke štir, kasnije preimenovane u lobodu, koja prema Forenbacheru predstavlja biljku visoku između 15 i 60 centimetara, karakterističnu po bujnom rastu na humusnom tlu viših dijelova Velebita, osobito oko pastirskih stanova.

Ova šuma je nekoć bila jedna od omiljenih izletničkih destinacija, a veliku popularnost uživa i danas. Na stranicama Nacionalnog parka Sjeverni Velebit navode kako se do Štirovače najjednostavnije dolazi asfaltiranom cestom iz smjera Krasna ili Pazarišta. Moguće je doći i s jadranske magistrale, asfaltiranom cestom do Alana, a potom makadamskom cestom dugom devet kilometara do Mrkvišta, odakle se u dolinu Štirovače spušta 3,5 kilometara duga asfaltirana cesta.