Jedna obitelj u Hrvatskoj je stvorila industrijsko carstvo oko kojeg je nastao čitav grad. Izgradili su kuće, školu, prugu…

Belišće je jedan od rijetkih hrvatskih gradova kojem se početak može odrediti skoro kao i datum rođenja. Godina je 1884., mjesto pašnjačko-oranička rudina Belistje uz Dravu, a povod velika pilana koju ondje podiže obitelj Gutmann. Za njom ubrzo dolaze pruga, radničke kuće, škola, pošta, električna mreža i vodovod. Industrijski pogon tako je u nekoliko desetljeća oko sebe stvorio cijelo naselje, a iz njega je izrastao današnji grad.

Kako navode na stranicama Grada Belišća, dvije tvrtke obitelji Gutmann iz Velike Kanjiže te su godine od valpovačkoga vlastelina kupile pravo na desetogodišnje korištenje gotovo 3800 katastarskih jutara hrastovih šuma.

Pilanu su podigli na rudini Belistje, po kojoj je naselje poslije dobilo ime. Hrvatski biografski leksikon navodi da su Gutmannovi poslovanje dodatno širili kupnjom šuma od valpovačkih Prandaua te da su početkom 20. stoljeća raspolagali desecima tisuća jutara šume i zemlje. Belišće je tako od samoga početka bilo vezano uz jedan od najvrjednijih resursa toga područja, slavonsku hrastovinu.

Pilana je, prema podacima Grada Belišća, bila jedna od najmodernijih svojega vremena i vjerojatno najveća u Europi za prorez hrastovine. Velikoj proizvodnji trebala je i dobra prometna veza pa su već 1884. položeni prvi kilometri šumsko-industrijske pruge. Mreža je s vremenom narasla na 335 kilometara i razvila se u Slavonsko-podravsku željeznicu s javnim prometom, kolodvorom, ložionicom i radionicom u Belišću. Hrvatski biografski leksikon ističe da je ta željeznica prevozila i putnike te tako nadoknađivala nedostatak državnih pruga u ovom dijelu Slavonije.

Uz pilanu i prugu rasla je industrijska kolonija. Službeni izvori navode da su ubrzo podignute prve stambene kuće i osnovano vatrogasno društvo; 1886. otvoreni su školska učionica i poštanski ured, a 1890. sagrađena je pučka škola. Već 1892. mjesto je imalo električnu mrežu te vodovod s kanalizacijom, što je u okolnim selima tada još bilo rijetko. Razvoj se vidio i u arhitekturi. Uz radničke kuće nastaju kuća za vlasnike i urede, društveni dom činovnika Kasino te 1905. Palača Gutmann, u Belišću poznata kao Palej. Do Prvoga svjetskog rata radničko se naselje dodatno širilo, a pojedini njegovi dijelovi ostali su poznati pod nazivima Pet zvijezda, Zelene kuće, Mitrovica i Pekmez ulica.

Industrija je privlačila radnike iz Valpovštine, Miholjštine i Like, dok su stručnjaci stizali iz drugih dijelova Austro-Ugarske. Među njima je bilo mnogo Nijemaca, Mađara i Čeha. S doseljenicima se razvijao i kulturni život. Obitelj Rosenberg stigla je 1888., a njihov sin Sigmund dio je djetinjstva proveo upravo u Belišću. Kasnije je u Sjedinjenim Državama, pod imenom Sigmund Romberg, postao poznati skladatelj opereta i mjuzikala te je mjestu svojega djetinjstva posvetio Belišćanski marš.

Poduzeće je 1918. preselilo sjedište iz Budimpešte u Belišće, a mjesto je 1927. postalo samostalna općina. Nakon 1945. slijedi razdoblje Kombinata, a nova velika industrijska faza počinje 1960. otvaranjem tvornica poluceluloze, papira i ambalaže. Stare proizvodnje i uskotračne pruge postupno su se gasile, ali njihovi tragovi i danas određuju izgled grada. Palača Gutmann obnovljena je kao interpretacijski centar industrijske baštine, u njezinoj je blizini gater iz prve pilane, instaliran 1889., kompleks radničkih kuća zaštićen je kao spomenička cjelina, a sačuvan je i vlak s lokomotivom iz 1913. Belišće je tako svoju industrijsku prošlost, iz koje je doslovno nastalo, pretvorilo u najprepoznatljiviji dio vlastite baštine.