Tik uz hrvatsku granicu skriva se jedna od posljednjih prašuma u Europi! U njoj rastu biljke koje ne postoje nigdje drugdje na svijetu

Zelenilo, planinski vrhunci i bistre rijeke, pitome zelene čistine i guste šume, a među njima jedna doista posebna, jedna od posljednjih ‘europskih zagonetki’… Sve to, ali i još više, samo je dio čari nacionalnog parka Sutjeska, najstarijeg nacionalnog parka u Bosni i Hercegovini. Prestižna titula, koju područje nosi od prve polovice 60-ih godina prošlog stoljeća, štiti područje rijeke Sutjeske i njezinih pritoka Jabučnice i Hrčavke, ali i dijelove planine Maglić, inače najvišeg vrha Bosne i Hercegovine. Nacionalni park Sutjeska, osim što je najstariji, ujedno je i najveći nacionalni park u Bosni i Hercegovini s površinom od 17500 hektara, idealno odredište za one koji žele uživati u predivnoj prirodi, ali i jednoj od posljednjih prašuma u Europi – Perućica.

Upravo je Perućica jedna od najvećih atrakcija slavnog nacionalnog parka. Naime, riječ je o strogom rezervatu prirode u samom parku, velikom 1434 hektara, koji slovi za jednu od posljednjih očuvanih prašuma u Europi, prema nekim izvorima i najočuvanijoj. Unutar tog rezervata posebno pak se ističe tamošnji slap Skakavac, visok čak 70 metara.

Perućica je doista posebno mjesto. Stara je desetke tisuća godina, dom je najmanje 170 vrsta drveća te grmolikih biljaka te najmanje 1000 vrsta zeljastog bilja. Mnoge od tih biljaka su endemske, odnosno žive samo na tom području. Zahvaljujući tome što je odlično očuvana i netaknuta, neka od tamošnjih stabala broje i više od 300 godina, a dosežu visinu i od 50-ak metara. Dosad izmjereni rekorder ima 57,4 metara. No, šuma je i prepuna zagonetki.

Kad kažemo zagonetke, mislimo na to da neki izvori spominju kako u biti ne postoji nijedna osoba koja tu drevnu šumu poznaje doista u dušu i zna sve njezine tajne koja one skriva. Šuma je gusta, mjestimično potpuno neprohodna, a na tamošnjim stazama snalaze se samo vodiči u nacionalnom parku Sutjeska. Navodno su tamo u Drugom svjetskom ratu zalutali njemački SS-ovci i zauvijek im se izgubio svaki trag. I nisu bili jedini koje je šuma ‘progutala’. Prema nekim navodima, u 90 posto teritorija rezervata ljudi nikad nisu kročili.

Područje nacionalnog parka Sutjeska bogato je vodom. Njime protječe čak 17 rijeka i potoka, od kojih su najpoznatije Sutjeska, po kojoj nacionalni park nosi i ime, te Hrčavka. Obje se ulijevaju u Drinu. No, posebnu čar parku daju i ledenjačka jezera, odnosno ‘gorske oči’ kako ih zovu, a koja se nalaze na području Zelengore. Ona je poznata po osam takvih jezera – Crno i Bijelo jezero, Orlovačko (Borilovačko) jezero, Gornje i Donje Bare, Štirinsko, Kotlaničko i Kladopoljsko jezero. Na području se nalazi i jedno umjetno – Jugovo jezero.

Nacionalni park Sutjeska poznat je po raznolikosti pejzaža. Dapače, smatra se jednim od najraznovrsnijih ekosustava u ovom dijelu Europe. U tom području obitava najmanje 114 vrsta ptica, među ostalim i devet vrsta djetlića. Od spomenutog broja, čak 61 vrsta ptica se na području parka i gnijezdi. U parku žive i mrki medvjed, lisica, vuk, divokoza…