U Trakošćanu su 170 godina visjele otrovne tapete! Tek je nedavno otkrivena tajna koju je skrivalo šareno cvijeće na zidovima

Trakošćan je najpoznatiji hrvatski dvorac, većina će reći i najljepši, a njegovu ljepotu upotpunjuje i prekrasno okruženje u kojem se nalazi. Pogled na slikovito jezero i guste šume, barokna arhitektura i elegantan interijer: baš sve vezano uz Trakošćan oduševljava i gotovo da nema osobe u Hrvatskoj koja ga barem jednom nije posjetila. Ipak, u njegovom se interijeru, kojem se ljudi dive već 170 godina, cijelo vrijeme krio jedan detalj koji je tek nedavno otkriven. Upečatljiva zelena boja na plišanim tapetama cijelo je vrijeme sadržavala otrovni arsen, a projekt njihove obnove upravo je ušao u finale međunarodne nagrade.

Mala knjižnica u Trakošćanu elegantan je prostor s drvenim namještajem, otvorenim kaminom i raskošnim neogotičkim detaljima, a na zidovima su još od 1856. godine stajale originalne plišane tapete. Generacije vlasnika, kustosa i posjetitelja promatrali su ih kao zgodan ukras prostora, a tek su nova istraživanja pokazala da u sebi imaju nešto što i nije baš romantično: pravi, pravcati otrov.

Kako se navodi na stranicama dvorca, istraživanje je provedeno u sklopu projekta Vrtovi na zidovima dvorca: istraživanje i obnova tapeta 19. stoljeća” i pokazalo je da se u površinskom sloju tapeta nalazi bakrov(II) acetoarsenit, pigment na bazi smaragdno zelene boje.

Upravo se taj intenzivni zeleni pigment tijekom 19. stoljeća često koristio za tapete, tkanine, knjige i druge dekorativne predmete. Smaragdno zelena pojavila se na zidovima kuća, odjeći, ukrasnim predmetima, pa čak i u koricama knjiga. Nije stoga čudno što su ih odlučili koristiti i za ukrašavanje dvora. Tada nije bilo poznato, a danas se dobro zna, da je riječ o izrazito toksičnom spoju.

Jedna od posebnosti ovog istraživanja je što tapete nisu pronađene u nekom spremištu, već su sačuvane na mjestu na koje su originalno postavljene. Mala knjižnica bila je salon za čitanje, uređen nakon velike historicističke obnove dvorca sredinom 19. stoljeća. Originalne tapete koloristički su bile usklađene s ostatkom draperije i namještaja, stvarajući tipičan salonski ugođaj tadašnjeg plemićkog doma.

Njihova je izrada također neobična. Površina je nastala nanošenjem sitno rezanih i obojenih vunenih vlakana na sloj ljepila, čime je dobiven efekt nalik baršunu. Mikroskopska analiza pokazala je da su vlakna nanošena povijesnom mehaničkom tehnikom flokiranja. Tijekom konzervacije čak su i odvojena izvorna vlakna pažljivo prikupljena, očišćena i ponovno vraćena na tapetu, a novi materijal tijekom postupka nije dodavan.

„Otrovna“ Mala knjižnica samo je najdramatičniji dio puno većeg istraživačkog projekta koji je trajao od travnja 2023. do kolovoza 2026. godine i vrijedan je 50.000 eura. Tijekom istraživanja pronađeni su i tragovi triju drugih tapeta koje su bile izgubljene još od 1950-ih, kada se dvorac preuređivao prije otvaranja muzeja, navodi se na stranici dvorca.

Sačuvani fragmenti, stari časopisi i arhivske fotografije omogućili su stručnjacima da ponovno sastave njihove uzorke. Tako su, među ostalim, rekonstruirane tapete s motivima plodova u Blagovaonici te rokoko tapete s cvjetnim motivima u Glazbenom salonu. Kod rekonstrukcije se pazilo da se ne „izmišlja” ono što nedostaje: uzorci su ponovno sastavljani samo ondje gdje su ih mogli potvrditi izvorni fragmenti i dokumentacija.

Priča o Maloj knjižnici dobila je simboličan naziv Les Fleurs du mal, prema Baudelaireovoj zbirci Cvjetovi zla, objavljenoj 1857., samo godinu nakon postavljanja tapeta. Projekt je u kolovozu 2026. ušao i u uži izbor međunarodne nagrade Heritage in Motion, u kategoriji Museums in Short. Stručnjaci Trakošćana priču su predstavili kroz poseban digitalni film koji objašnjava nastanak tapeta, njihov materijal, obnovu i opasnost arsenskog pigmenta, bez dodatnog fizičkog interveniranja u osjetljiv povijesni predmet. Navodi se čak i da je riječ o jednom od rijetkih sačuvanih primjera otrovnih tapeta u srednjoj Europi.