Carstvo preslatkih njuškica
Srce Splita očima lokalaca: skrivene atrakcije carske Palače, provjerena mjesta za hranu i piće, te šarmantne anegdote zbog koji ćete ovaj grad gledati drugim očima
Prije nekoliko dana objavili smo vodič i zanimljivosti o Dioklecijanovoj palači. Naveli smo osnovne znamenitosti, povijesne podatke, sve što smo mislili da jedan turist želi znati prije nego posjeti ovaj živi spomenik. No, kako je Palača živa, njezini stanovnici smatrali su da je naš tekst površan, da mu nedostaje “mesa” i istinskih preporuka ljudi koji s njom žive i dišu. Zato sa zadovoljstvom objavljujemo ovaj “insajderski” vodič za Palaču iz pera originalnog Getanina, s mnoštvom povijesnih činjenica i anegdota i preporukama lokalaca za autentičnije iskustvo. Kad sljedeći put posjetite Split, po mogućnosti izvan sezone, neka vam ove preporuke lokalaca budu vodič za istraživanje. U nastavku otkrijmo zajedno što nam lokalci, Getani, preporučuju da ne propustimo u Palači!
KUPUSA U PALAČI VIŠE NEMA, A JEDINU ZELENU POVRŠINA U PALAČI GETANI NAZIVAJU VRTAL
Teško da ćemo s ovolikim vremenskim odmakom znati je li istinito da su tetrarsi, koji su ostali u Italiji kad se Dioklecijan povukao u mirovinu, dobili jednostavnu odbijenicu: “Da vi samo vidite koliki kupus raste u mome vrtu, ne biste me natrag nikada zvali”. Budući da je kupus čuvao rimsku vojsku od skorbuta, nije ni čudo da je umirovljeni Dioklecijan u svome vrtu, u najluksuznijoj vikendici s ove strane Jadranskog mora, uzgajao, ako je zaista, baš kupus.
Kupus u Palači, ako ga je i bilo, više nećete vidjeti, pa čak ni na jedinoj zelenoj površini unutar zidova, smještenoj u Dominisovoj ulici, kojoj lokalci tepaju da je Vrtal. No, ono što biste vidjeti trebali i što nećete iščitati ako ne poznate kojeg od preostalih lokalaca, donosimo u podužem vodiču.
ZAŠTO GET? RUBNI DIO CAREVE VIKENDICE NEKAD JE ZAISTA BIO ŽIDOVSKI GETO
Zasigurno znate da žitelji Dioklecijanove palače sebe same nazivaju Getanima. To je ime nastalo jer je rubni dio careve vikendice nekada uistinu bio židovski geto. Budući da je Split bio pod mletačkom upravom, legislativa je nalagala da se Židovi zbiju u samo za njih predviđen dio grada. Spomen na splitski Ghetto ćete vidjeti na kamenim pragovima nedaleko od Židovskog prolaza, na udubinama koje se nazivaju “mezuzah”.
U samom Židovskom prolazu bit ćete u prilici posjetiti treću najstariju Sinagogu koja je još u funkciji na europskom tlu. Ako vas put odvede u Sinagogu, ugostit će vas umirovljeni splitski kamerman, erudita i čovjek širokih vidika, Albert Altarac, koji s radošću čuva uspomenu na svoje pretke i nasljeđe.
UMJESTO NA KAMPANEL, POPNITE SE NA VESTIBUL: POGLED JE GOTOVO ISTI, A STEPENICE SU MANJE ZAHTJEVNE
Nedaleko od same Sinagoge je Mesdžid, muslimanski molitveni prostor, koji je jednako tako otvoren za posjetitelje. Ono što u samoj Palači fascinira, ako govorimo o sakralnim prostorima, su najmanja crkvica na svijetu i najstarija građevina u kojoj se nalazi rimokatolička katedrala. Za nekadašnji mauzolej u kojem su pokopani Dioklecijan i njegova Priska ste zasigurno čuli. Spomen na njih čuvaju dva u kamenu isklesana medaljona iznad samog ulaza u današnju katedralu. Ona nosi službeni naziv Uznesenja blažene djevice Marije, dok je puk naziva po jednom od trojice patrona grada, sv. Duji.
Ispod same bogomolje nalazi se fascinantna Krstionica sv. Lucije i živi izvor vode, a na ulazu je nadograđen zvonik s kojega puca prekrasan pogled na grad, okolicu i otoke. Ako patite od visinskog straha, popnite se, umjesto na jedan od najljepših mediteranskih kampanela, na Vestibul. Iz predvorja u carski stan puca gotovo jednak pogled, ali su stepenice kudikamo prikladnije za ispeti onima koji vole tvrdo tlo pod nogama.
ZLATNA VRATA – SPONA OD ASPALATOSA DO RODNE CAREVE SALONE
Prije nego se zaputite do najvažnijih od četiriju vrata kroz koja se ulazilo u palaču, koju povjesničari klasificiraju kao arhitektonski kombinaciju vojnog logora i luksuzne vile, svakako posjetite nekadašnji Jupiterov hram, današnju Krstionicu sv. Ivana. Njegov strop krije, kako predaja kazuje, lica sviju onih Dioklecijanu bliskih. Jesu li na stropu zastupljeni i Dioklecijanova majka domaćica i skromni otac pisar, teško ćemo znati. Ali znamo da je sam strop Jupiterova hrama poslužio kao predložak Andriji Alešiju za strop Krstionice u trogirskoj Katedrali.
NEŽELJENE GOSTE SA ZLATNIH SE VRATA GAĐALO KAMENJEM, KIPUĆOM VODOM I FEKALIJAMA
Kada se kroz ulicu kucavicu, Via Cardo, laganim hodom popnete do Zlatnih vrata, vidjet ćete da su putnici u rimsko doba mogli ostati zarobljeni unutar samih vrata. Propugnaculum ili ljudolovka, služila je kao solidan vid zaštite od neželjenih putnika. Vrata bliža ulici kucavici Palače bi mahom bila zatvorena, a ona koja sada bliže stoje monumentalnom Meštrovićevom kipu posvećenom ninskom biskupu Grguru stajala bi otvorena.
Kad bi gosti zadovoljili kriterij ulaska, druga vrata bi se otvorila, a ako iz stražarnice ne bi dobili zeleno svjetlo prolaska, upozoreni bi bili da se udalje. Nekad bi se otvorena vrata zatvorila i s najgornjeg dijela Palače bi se neželjene goste gađalo teškim kamenjem, kipućom vodom i po nekim teorijama fekalijama.
U NAJMANJU CRKVICU NA SVIJETU STANE TEK 12 VJERNIKA
Danas je upravo ta zloglasna stražarnica iznad Zlatnih vrata Crkva sv. Martina, koja glasi za najmanju crkvu na svijetu. Zove se baš crkvom, a ne kapelicom, jer se u njoj barem jednom godišnje, za blagdana sv. Martina, pučani skupe i slave liturgiju. Lokalci potom nakon obreda pođu u obližnje kafiće ili svojim kućama popiti vina, u čast zaštitnika vinara i siromaha. U samu crkvicu stane, ni više, ni manje, nego dvanaest odraslih osoba.
Ako budete imali sreće i susretnete časne koje imaju svoj predivni mali samostan tik uz ovu crkvicu, moći ćete prošetati srednjovjekovnim ophodom Dioklecijanove palače. Ako te sreće niste, uputite se u Muzej grada Splita i uz pratnju kustosa prošetajte ophodom.
BAŠTINA MARKA MARULIĆA OŽIVLJENA ENTUZIJAZMOM POVRATNIKA
A kakav bi to posjet Splitu bio da ne posjetite rodnu kuću Marka Marulića? Sama kuća je dugi niz godina bila napuštena, da bi je, svjestan važnosti građevine, vlastitim novcem revitalizirao Argentinac hrvatskih korijena, ugostitelj i književnik Tin Bojanić. Po vlastitom priznanju, Bojanić se htio skrasiti u gradu pod Marjanom, dugo je gledao na kojoj lokaciji otvoriti svoj argentinsko-hrvatski kutak.
Kada je shvatio da u ponudi postoji derutan objekt kojega nitko ne želi, ponukan predajom da se u kući rodio velikan koji je prije nešto više od petsto godina dao otiskati svoju verziju hrabre Judite, uhvatio se u koštac i podario Splićanima i njihovim gostima jedinstveno mjesto. Jazz bar knjižnicu u spomen na čovjeka koji je zapostavio latinski, da bi na materinjem dokazao da je jezik dovoljno moćan za lijepu književnost.
PREPORUKE LOKALACA: GDJE JESTI U PALAČI, GDJE POPITI KAVU I POJESTI PECIVO
Istina je da se gastronomija u Splitu rapidno razvija zadnjih desetak godina. No, ako pitate na početku spomenute Getane, budite sigurni kako će vas u rano jutro uputiti na obližnju tržnicu da kupite soparnik, a ako baš niste od ove poljičke delicije, namiriti vam se slatkim u najstarijoj pašticeriji Kirigin ili u novijoj pekari Kruščić.
Za nešto pojesti konkretno, onako kako bi vas nahranile baka ili majka ne treba vam od daleko od Kruščića. Do najbolje pekare koja je smještena u starome dijelu Splita nalazi se mali restorančić Delisteš. Ljubazni konobar Gaga i prekaljeni kuhar Listeš ubojiti su tandem koji taži glad na svega četiri stola. Ako niste strpljivi da uz čašu Perišinova kaštelanskog Crljenka sačekate ispred i podijelite stol s kakvim dobrim društvom, otići vam je u Ville Spize i okušati se u delicijama Ivane Gamulin. Bilo da je čiča zima ili pasje ljeto, nedjeljom ovaj mali gastro raj ne radi, ali zato ostalih šest dana što nađete na obližnjoj ribarnici i već spomenutom pazaru, naći ćete i na tanjurima kćerke poznatoga Game.
A ako vam ne smeta ambijent osamdesetih, naša je preporuka da posjetite kultnu zalogajnicu Dioklecijan. Domaći ju zbog prekrasne lokacije zovu Tri Volta. Ona se nalazi u samom carskom stanu, naslonjena na zidine s prekrasnim pogledom na Rivu. Kada kušate domaći sir i pršut, sve one priče o uvoznoj, preskupoj splitskoj ugostiteljskoj priči, budite sigurni, past će u vodu.
Ako ste bonkulovići i ne brojite sebi svaki zalogaj, a strah vas je da ste ipak prešli mjeru, ništa ne brinite. Stanje ćete lako saznati kod šjore Mare, gospođe koja je postala simbol Splita. Ona Splićanimai njihovim gostima već dugi niz godina mjeri težinu i visinu Ispod ure.
KAFIĆI U PALAČI PO GUŠTU LOKALACA
Ako ste više od pića, a ne od jela, poći vam je u kafiće koje podržavaju lokalci. Tako ćete na top lokaciji, na samoj Pjaci, u kafiću Vivas vjerojatno ostati začuđeni što vam narudžbu donosi legenda Hajduka Vlatko Đolonga. Ono što bi vas još više moglo začuditi su pristupačne cijene za lokaciju na kojoj sjedite. A ako vam nije do lokacije, već do autohtonog ambijenta, zaputit vam se do tridesetak metara udaljene La Linee. Tamo će vas ujutro nadglašavati borbena četa penzionera i boriti se s vama za lokalnu štampu. Navečer će vam na šanku ljuti protivnici biti studenti i rijetki preostali Getani.
Bio bi grijeh ne spomenuti kafiće Chibu i Dramu, koji nemaju toliko velik unutrašnji prostor kao La Linea, ali ako dođete i zauzmete svoja mjesta na vrijeme, zabavit ćete se po pristojnim cijenama.
Ne tepaju Splitu bez razloga da je “najlipši grad na svitu”. Ali sva ta ljepota ne stane u već dobro produžen format portalskog teksta. Preskočili smo štošta, no ono što ne smijemo preskočiti je to da je Split jedan od onih gradova kojeg valja posjetiti i van špice sezone. Pogotovo ako vam nije samo do sunca i prekrasnih splitskih plaža.
