Jedan od najpodcjenjenijih gradova Italije svijetu je dao čokoladu: danas oduševljava palačama, filmom i tajanstvenim podzemljem

U Italiji zanimljivih gradova doista ne manjka, a jedan od takvih definitivno je Torino. Taj grad, smješten na sjeverozapadnu Italije, koji kroji svoj život u skladu s rijekom Po, jedan je od onih čije ime odzvanja. Za neke će to biti u kontekstu automobila, za druge arhitekture, za treće nogometa, a za četvrte čokolade… Čokolade? Da, upravo se taj talijanski grad smatra kolijevkom čokolade kakvu danas poznajemo, no to je samo jedna u nizu zanimljivih činjenica kojima taj grad obara s nogu. Popis je, očekivano, iznimno dug: ovdje smo izdvojili njih nekoliko za koje smo sigurni da vas neće ostaviti ravnodušnima.

No, krenimo redom, od čokolade. Naime, Torino, ta prijestolnica Pijemonta smještena ‘na korak’ do Alpa, mjesto je u kojem se rodila čokolada u smislu u kojem je danas poznajemo: tabla s redovima i kockicama. Prijelomna godina bila je 1560., kada su tamošnji majstori čokolade odlučili eksperimentirati i izradili prvu tablu.

Njihov su izum i čokolada s lješnjacima, čokoladno jaje, čokoladni liker, pa čak i preteča današnjih popularnih čokoladnih namaza poput Nuttele, gianduja. Svjedoci te čokoladne prošlosti su brojni lokali, što kafići što trgovine s čokoladom, ali i neizostavni torinski napitak bicerin, koji bismo mogli opisati kao čokoladnu kavu.

Kad smo već kod hrane, spomenut ćemo i krišku palente. No, u biti nije riječ o pravoj palenti, već o jednoj od neobičnih građevina u Torinu. Riječ je o zdanju koje stoji u ulici Via Giulia di Barolo. Službeno se zove Casa Scaccabarozzi, no zbog njezina je izgleda nazivaju Fetta di Polenta, odnosno ‘kriška palente’. Ovdje je navodimo jer je ona samo jedan od predstavnika torinske zanimljive arhitekture, a zbog kojeg na nazivaju i ‘gradom arhitekture’. Jedan od neobičnijih predstavnika je svakako i zgrada s piercingom, u biti instalacija Baci Urbani.

Svašta se skriva i u podzemlju, mogli bismo reći pravi podzemni grad. Riječ je, kako prenosi My City Hunt, o 14 kilometara dugom labirintu tunela, dvorana i prolaza iz rimskog doba koji se protežu ispod grada, koji su svojedobno služili kao skloništa, a kojih je dio danas otvoren i za javnost.

Od svih građevina u gradu jednu je doista nemoguće promašiti. Riječ je o zdanju po imenu Mole Antonelliana, visokom čak 167,5 metara. Nekada zamišljen kao sinagoga, danas je dom Nacionalnog muzeja filma. Riječ je o najvišem takvom muzeju na svijetu, i to zahvaljujući upravo dimenzijama građevine u kojoj se nalazi. Osim samog muzeja, pravo je čudo i pogled s vrha Molea, do kojeg se stiže dizalom.

Ovaj muzej nije jedini u gradu. Torino ih ima 40-ak, a među njima i slavni Museo Egizio, jedan od najvažnijih egipatskih muzeja na svijetu te najstarijem te vrste, osnovanom još 1824. godine. On je dom najveće svjetske kolekcije egipatskih artefakata nakon one u Kairu, ona broji oko 40 tisuća predmeta. Isto tako, Torino je i dom prvom muzeja suvremene umjetnosti na otvorenom u Italiji, a koji se nalazi u Borgo Campidoglio, radničkoj četvrti iz 19. stoljeća.

Torino je poznat i po svojoj ekonomskoj snazi. Taj je grad jedan od najjačih industrijskih čvorišta Italije, uz koji se vežu neka od najslavnijih imena autoindustrije: Fiat, Ferrari, Lancia, Alfa Romeo. No, nije stvar samo u proizvodnji, nego i u dizajnu. Torino je dom i slavnih tvrtki posvećenih dizajnu automobila, Pininfarine i Italdesigna. Naravno, za sve ljubitelje tu je i Museo Nazionale dell’Automobile.

U neposrednoj okolici grada nalazi se i ‘talijanski Versailles‘, odnosno kraljevska palača Venaria, uvrštena i na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. Datira iz 17. stoljeća, broji najmanje 80 tisuća metara četvornih, a danas nije samo muzej nego ima ulogu i kulturnog centra.

Za kraj, Torino je grad u kojem se čuva i slavno Torinsko platno, i to u Katedrali sv. Ivana Krstitelja, a u kontekstu tamošnjih crkava ističe se i bazilika Superga. Njezine kripte posljednje su počivalište kraljeva, a njezina je okolica poprište jedne od najvećih talijanskih sportskih tragedija ikada. Naime, 1949. godine cijela torinska nogometna momčad poginula je u udaru aviona u brdo na kojem se nalazi ta bazilika, odnosno njezin potporni zid.