Jedna od najpoznatijih palača svijeta, u kojoj se oblikovao tijek povijesti, ima 1200 kamina, 700 soba i nevjerojatnih 1400 fontana u raskošnim vrtovima

Ime je to koje izaziva divljenje, poštovanje, na momente nevjericu, a svakako pažnju. Uostalom, kako i ne bi kad je riječ o jednom od najpoznatijih zdanja na svijetu koje može ispričati tisuću priča – od svega što su radili njegovi osebujni stanari do potpisivanja nekih od najvažnijih dokumenata u povijesti čovječanstva… Dvorac Versailles, u istoimenom francuskom mjestu nedaleko od Pariza, doista je jedno od svjetskih čuda, uvrštena je i na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a, a godišnje je pohode milijuni posjetitelja. U narednim rečenicama donosimo neke od poznatih, ali i manje znanih, činjenica vezanih uz palaču na kojoj se lomila povijest…

Bez imalo sumnje, dvorac Versailles jedna je od najznačajnijih građevina u Francuskoj. I zadivljuje statistikom. Izgrađen je u 17. stoljeću, proteže se, s vrtovima i Trianonom, na površini od oko 800 hektara, a broji najmanje 700 soba, 60 stubišta, 1200 kamina, minimalno 5000 komada namještaja, 400 skulptura i 1400 fontana… Zdanje je toliko veliko, glasi anegdotalna crtica iz povijesti, da bi kralju hrana dolazila hladna. Razlog je bio taj da je kuhinja bila jako udaljena od kraljevih odaja. Luj XV. to je ‘popravio’ – dao je izgraditi privatne kuhinje u dijelu palače u kojem je obitavao.

No, počeci velebne palače, koja se nalazi 20 kilometara jugozapadno od Pariza, bili su skromni. Svoju je nevjerojatnu priču započela kao lovačka kuća, odnosno dvorac u kojem je Luj XIII mogao prespavati kada je bio u stisci s vremenom tijekom lova. No, onda je zdanje prošireno, a dokupljen je i prvotni komad zemlja – sve je ‘zapečatio’ Luj XIV. koji je naredio da se tadašnje zdanje pretvori u ono što danas vidimo.

On je bio samo jedan od stanara tog zdanja. Naime, dvorac Versailles je sve do Francuske revolucije služio kao sjedište vlasti, i osim Kralja Sunce, u njemu su obitavali i drugi francuski kraljevi i kraljice, od kojih je najzvučnije, i najomraženije ime, možda ono Marije Antoanete. Niz njih imalo je svoje posebitosti, ova posljednja čak si je dala na zemljištu koje pripada palači izgraditi i svoju vlastitu špilju.

Izgradnja i uređenje palače, u kojoj je svojedobno moglo obitavati ukupno 5000 ljudi, bio je popriličan podvig te su se radovi protezali kroz desetljeća. No, tri su osobe najzaslužnije zaslužne za njegov izgled – to su redom Louis Le Vau, André Le Nôtre i Charles Le Brun. Prvi je bio zadužen za početna proširenja, drugi za vrtove, treći za dekor i umjetnine. A kad smo već kod dekora i uređenja, u njega je, za ukrašavanje različitih detalja, utrošeno najmanje 1000 kilograma zlata.

Spomenuli smo i vrtove. Očekivano, jednu od najslavnijih palača na svijetu krase i neki od najslavnijih vrtova na svijetu. Oni su premreženi s 32 kilometara cijevi koje ‘hrane’ različite fontane i tamošnje vodene elemente, a kroz sva minula stoljeća u njima su zasađene stotine i stotine različitih biljaka. Navodno je u jednom trenutku u 17. stoljeću miris cvijeća bio toliko jak da je ljudima znalo pozliti. Isto tako, mogli bismo reći da je upravo u tim vrtovima nastala i preteča suvremenih zooloških vrtova.

Dvorac Versailles krase i neke doista posebne prostorije. A jedna od najposebnijih i slavnijih je Dvorana ogledala koju krasi čak 357 ogledala, a koju su nekada osvjetljavali s 20 tisuća svijeća. Upravo u toj su se dvorani odvili neki od najznačajnijih događaja u povijesti – primjerice, tamo je 28. lipnja 1919. godine potpisan Versajski ugovor. I da, u vrijeme radova na Dvorani ogledala, Venecija je imala primat i znanje na proizvodnju zrcala. No, nekoliko je njihovih majstora otišlo u Versailles. Kazna za njih bila je smrt – Venecija nije željela da otkriju njezine tajne ili ugroze njezin monopol.

Dvorac Versailles, s obzirom na svoju starost, vremena u kojima se u njemu živjelo i njezine stanare, obiluje najrazličitijim činjenicama i pikanterijama. Primjerice, zna se da je u vrijeme kralja Luja XV. omiljeno piće na dvoru bila vruća čokolada. Zna se i da su kraljevi i kraljice nuždu obavljali na ‘toaletnoj stolici’ u koju se umetala posuda koja je bila izrađena od srebra. No, nisu sve ‘posude za sadržaj’ u palači bile od srebra, niti su sve bile sklonjene u apsolutnu privatnost što ukazuje na to da palača nije uvijek bila najugodnijeg mirisa.