Za ovo neobično selo mnogi kažu da je turistička zamka: posjetili smo ga i ne slažemo se, zaista je čarobno

Ponekad nam se čini da danas više nema neotkrivenih bisera, nerazvikanih predjela, i slatkih tajni lokalaca. Sve što je na svijetu neobično, lijepo i zanimljivo, putnici i turisti već su otkrili. No znači li to da ta mjesta treba prestati posjećivati? Ja mislim da ne. Treba biti mudar oko doba godine i doba dana kada ih obilazimo, a ako se i nađemo u turističkoj gužvi naprosto ju prihvatiti i izvući najbolje od situacije. Upravo je tako izgledao naš posjet selu Alberobello na jugu Italije, u regiji Apulija.

Alberobello i trulli kućice nalaze se na jugu Italije, u predivnoj Apuliji, kojih 56 kilometara udaljeni od Barija. ‘Trulli’ kućice riječ je kojom se, u množini, zovu ta simpatična i šarmantna zdanja, zaštitni simbol Alberobella. Jednina bi bila ‘trullo’. Riječ je o malim kamenim kućicama s prepoznatljivim stožastim krovovima.

Iako ih u dolini Itria ima oko 50 tisuća, njihovu najveću koncentraciju, njih čak 1500, pronaći ćete upravo u Alberobellu, najviše u četvrtima Rione Monti i Aja Piccola. Već u vožnji prema Alberobellu iz auta smo ih vidjeli razbacane po selima i livadama, a po dolasku, odmah nakon parkiranja, počele su se pojavljivati uz cestu, bijele, šarmantne i često ukrašene cvijećem.

Iako smo više puta vidjeli taj prizor na fotografijama, trenutak kad smo izbili na terasu s pogledom na spomenute dvije četvrti izazvao je uzdah oduševljenja. Ulazimo u labirint uličica, a iako na sunčan listopadski dan turista ima poprilično, oni nam ne umanjuju cjelokupni doživljaj.

Kako se udaljavamo od trga s kojeg smo krenuli, nakon prvih nekoliko najprometnijih uličica, čak na trenutke ostajemo potpuno sami, slobodni u miru razgledati kućice i njihovu neobičnu arhitekturu.

Neki su truliji danas suvenirnice, u drugima su uređeni kafići, neki su čak postali smještaj. Razgledavamo ih izvana i iznutra, razmišljamo o marljivim i maštovitim ljudima koji su ih gradili i istinski uživamo. Neki kažu da je Alberobello precijenjen i da je turistička zamka. Mi nismo imali taj dojam. Naprosto je lijep i ne treba se ljutiti na druge turiste koji ga isto žele vidjeti i doživjeti.

Trulli kućice danas su najprepoznatljivija turistička atrakcija tog grada, no nekada su imale sasvim drugačiju svrhu, prvenstveno praktičnu. Služile su kao skloništa za pastire i životinje, pogotovo od velikih vrućina. Gradilo ih se pak od materijala, odnosno kamenja, koji je pronađen prilikom raskrčivanja tla i njegove pripreme za sadnju poljoprivrednih usjeva. Služile su, kroz vrijeme, i kao skladišni prostor, a u njima se i živjelo. Danas su svjetska baština pod zaštitom UNESCO-a.

Kućice su građane su tehnikom suhozidne gradnje, odnosno bez veziva. I upravo uz tu se njihovu značajku skriva i vrlo interesantna crtica vezana uz njihove početke. Naime, u doba kada su te kućice počele nastajati u tom dijelu Italije nametali su se iznimno veliki porezni na imovinu. Tako su se ljudi dosjetili idućeg trika: gradnje objekata koji su se, u slučaju porezne kontrole, vrlo jednostavno mogli rastaviti.

Kada bi čuli da dolaze porezni inspektori, jednostavno bi rastavili stožasti krov ili pak čak cijelo zdanje i tako sakrili tragove trajne naseljenosti. Kad bi ovi otišli, jednostavno bi ih iznova izgradili. Na stožastim krovovima primijetili smo i neobične crteže, koji kao da su oslikani bijelom kredom ili vapnom. Svaki od crteža ima neko drugo značenje, a vjerovalo se da donose sreću, plodnost i zaštitu, te tjeraju zle duhove.

Do Alberobella iz većih gradova Apulije možete doći vlakom ili autobusom, ali najpraktičniji je način kretanja regijom automobil, odnosno rent a car. Jednostavno smo parkirali na samo ulaz u grad i kratka šetnja nas je dovela do najveće atrakcije. U najpopularnijim trulijima u kojima su uređeni kafići bilo je teže uloviti mjesto, no u gradu je niz kafića i restorana u kojima možete uživati u hrani piću i pogledu na ovu neobičnu arhitekturu.