Kućice koje su gradili seljaci da bi prevarili porezne inspektore simbol su juga Italije: zaštitio ih je UNESCO i u njima možete prespavati

Postoje gradovi koji izgledaju kao iz bajke. Ponekad su šareni, kao Barcelona. Ponekad su ovijeni u jednu boju, kao primjerice marokanski Chefchaouen u plavu. Nekad su toliko veliki da je njihove dimenzije teško pojmiti, kao Tokio, a nekad mistični i mali, poput hrvatskog Huma. A ponekad ih krase kućice nevjerojatnog izgleda koje, zahvaljujući svojoj upečatljivosti i simpatičnosti, postaju simbolom cijele zemlje. Alberobello jedan je od najpoznatijih gradova u Italiji, a upravo su njegove građevine jedna od tih slavnih zdanja radi kojih ljudi potežu iz svih krajeva svijeta. Trulli kućice u gradu Alberobello jednostavno su neodoljive!

Alberobello i trulli kućice pronaći ćete na jugu Italije, u predivnoj Apuliji, kojih 56 kilometara od luke Bari. ‘Trulli’ kućice? Da, tako se, u množini, zovu ta simpatična i šarmantna zdanja, zaštitni simbol Alberobella. Jednina bi bila ‘trullo’. Riječ je o malim kamenim kućicama s prepoznatljivim stožastim krovovima. Iako ih u dolini Itria ima oko 50 tisuća, njihovu najveću koncentraciju, njih čak 1500, pronaći ćete upravo u Alberobellu. Najviše njih stiska se u četvrtima Rione Monti i Aja Piccola.

Te kućice danas su najprepoznatljivija turistička atrakcija tog grada, no nekada su imale sasvim drugačiju svrhu, prvenstveno praktičnu. Služile su kao skloništa za pastire i životinje, pogotovo od velikih vrućina. Gradilo ih se pak od materijala, odnosno kamenja, koji je pronađen prilikom raskrčivanja tla i njegove pripreme za sadnju poljoprivrednih usjeva. Služile su, kroz vrijeme, i kao skladišni prostor, a u njima se i živjelo. U nekima od njih živi se i danas, a u mnogima se nalaze i trgovine te restorani. U nekima se čak može i noćiti. Kako god bilo, trulli kućice dio su svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a.

Ljeti, zahvaljujući svom dizajnu, materijalima i načinu gradnje, predstavljaju ‘hladno mjesto’ za bijeg od sunca. Zimi predstavljaju toplo skrovište. A građane su, općenito govoreći, tehnikom suhozidne gradnje, odnosno bez veziva. I upravo uz tu se njihovu značajku skriva i vrlo interesantna crtica vezana uz njihove početke. Naime, u doba kada su te kućice počele nastajati u tom dijelu Italije nametali su se iznimno veliki porezni na imovinu. Tako su se ljudi dosjetili idućeg trika: gradnje objekata koji su se, u slučaju porezne kontrole, vrlo jednostavno mogli rastaviti. Kada bi čuli da dolaze porezni inspektori, jednostavno bi rastavili stožasti krov ili pak čak cijelo zdanje i tako sakrili tragove trajne naseljenosti. Kad bi ovi otišli, jednostavno bi ih iznova izgradili.

Krov, naravno, nije bez razloga stožast. Naime, tako naslagano kamenje osigurava stabilnost zdanja bez potrebe upotrebe vezivnog materijala. Dakle, kaže struka, ako se neki kamen pomake, pritisak se ravnomjerno raspoređuje na ostatak strukture. Drugi razlog tog oblika leži u ventilaciji: topli zrak se diže gore, u stožac, te prostor u kojem se boravi ostaje hladan za vrijeme vrućih ljeta. Treći razlog ponovno se veže uz spomenute poreze. Naime, takav krov mogao se vrlo brzo srušiti. Kad su čuli da dolazi porezni inspektor, samo bi pomaknuli ključni kamen i konstrukcija bi se srušila, odnosno rastavila.

Svaki trullo, odnosno svaka kućica ima i svoju vlastitu osobnost, kaže se, a za nju je zaslužan simbol koji je ručno iscrtan na krovu svake od njih. Simboli variraju, a donosili su sreću i tjerali zle duhove. Što se tiče specifičnih trulli kućica u Alberobellu, dvije se posebno ističu. To su Trullo Sovrano, najveći trullo u tom gradu koji ima dva kata te prikazuje kako su te kućice bile prilagođene u slučaju većih obitelji. Drugi značajni trullo je Casa d’Amore, trullo u kojem je prvi puta korišten cement što je označilo kraj prakse rušenja kućica radi izbjegavanja plaćanja poreza.

Gradnja trulla je stvar tradicije i umijeća. Riječ je o znanju koje se prenosi iz generacije u generaciju, a osobe koje se bave njihovom gradnjom i obnovom nazivaju se trullarima. Riječ je dugotrajnom poslu, u kojem ruke majstora dotaknu svaki kamen, sve dok se ne dobije krajnji proizvod koji naprosto očarava. Do koje mjere govori i to da su trulli kućice navodno poslužile kao inspiracija za kućice u kakvima su živjeli popularni Štrumfovi.