Jedna od najljepših željezničkih ruta Europe nalazi se na Balkanu. Prolazi kroz 254 tunela i preko čak 435 mostova

Volite li doista putovati ili samo volite stići na određenu lokaciju? Rijetko kada razmišljamo na taj način, ali postoji bitna razlika između samog putovanja i dolaska na drugo mjesto. Kada razgovaramo s ljudima o putovanjima na kojima su bili, malo tko će prepričavati sam put i načine na koje su došli do svog odredišta. Većina se samo usmjeri na lokacije na kojima je bila i znamenitosti koje je tamo vidjela. Međutim, postoje i oni koji doista uživaju u samom putovanju jer i ono može biti jednako uzbudljivo i zanimljivo kao i bilo koja statična atrakcija. Takvi ljudi obično biraju vlakove ili brodove kao prijevozno sredstvo, a oni najodvažniji bicikle ili čak samo vlastite noge. Za sve one koji doista vole iskusiti samo putovanje pronašli smo jednu odličnu željezničku rutu.

Nažalost, mi se nikada nismo vozili prugom Beograd–Bar, ali tko god jest tvrdi da je to jedna od najpoznatijih i najimpresivnijih željezničkih ruta Europe koja već desetljećima prolazi kroz neke od najdramatičnijih krajolika Balkana. Vožnja ovom linijom svodi se upravo na to, putovanje. Beograd nekako uvijek ostane manje bitan, a isto vrijedi i za sam Bar.

Ono što prvo upada u oči prije nego što i započne priča o prekrasnim vidicima tijekom putovanja jest činjenica da 476 kilometara duga linija prolazi kroz čak 254 tunela ukupne duljine oko 114 kilometara te preko 435 mostova i vijadukata. Ove impresivne brojke svrstavaju ovu prugu među najveće željezničke inženjerske pothvate na ovim prostorima.

Kao što smo spomenuli i ranije, ruta povezuje srpsku prijestolnicu Beograd s crnogorskim gradom Barom na obali Jadranskog mora. Cijelo putovanje traje gotovo cijeli dan, točnije oko 11 sati. Bez obzira na njezinu duljinu, posljednjih godina upravo je ova vožnja prugom postala najposebniji dio cijelog putovanja na Balkan, ostavljajući iza sebe ljepotu mora i planina. Poznati britanski Guardian nedavno ju je opisao kao jednu od najljepših željezničkih ruta Europe, ističući kako putnike vodi od gradskih četvrti Beograda, preko zelenih brežuljaka Srbije i crnogorskih planina pa sve do obale Jadrana.

Zapravo nije ni čudno da ova linija iz godine u godinu postaje sve popularnija jer je sama pruga nastajala desetljećima i bila jedan od najvećih infrastrukturnih projekata bivše Jugoslavije. Prema podacima enciklopedije Britannica, gradnja je započela još 1950-ih godina, a službeno je otvorena 1976. godine uz veliku ceremoniju i prisutnost Josipa Broza Tita, kojemu je upravo ova ruta bila jedan od omiljenih državnih projekata. Jugoslavenski inženjeri morali su doslovno probijati planine kako bi povezali unutrašnjost Balkana s morem, a trasa se i danas smatra pravim građevinskim čudom.

Oni koji su putovali ističu da posebno impresivni dijelovi počinju nakon što vlak napusti Srbiju i uđe u Crnu Goru. Tada krajolik postaje sve dramatičniji. Pruga prolazi kroz duboke kanjone, preko visokih vijadukata i uz strme planinske litice, dok se kroz prozor izmjenjuju guste šume, rijeke i mala planinska mjesta. Među najpoznatijim dijelovima nalazi se vijadukt Mala Rijeka, jedan od najviših željezničkih mostova u Europi, koji se uzdiže više od 200 metara iznad istoimenog kanjona. Upravo taj prizor mnogi uspoređuju sa scenama iz filmova o Harryju Potteru.

Svi ostanu impresionirani i činjenicom da se krajolik tijekom jednog putovanja potpuno mijenja. Nakon urbanih četvrti Beograda slijede vinorodni brežuljci zapadne Srbije, zatim planinski masivi Zlatibora i Durmitora, pa kanjoni i šume Crne Gore, a na kraju se iznenada pojavljuje Jadransko more. Upravo taj prijelaz iz kontinentalnog krajolika prema obali čini ovo putovanje važnijim od samog dolaska i mjesta koje povezuje.

Ipak, rat na ovim prostorima ostavio je svoj trag na pruzi pa putovanje danas izgleda drukčije nego nekada. Tijekom raspada Jugoslavije 1990-ih dijelovi pruge bili su oštećeni i bombardirani, a ruta je s godinama izgubila nekadašnji značaj. Međutim, ima onih koji i dalje pamte važnost ove rute pa je posljednjih godina krenula obnova i modernizacija pruge, a lokalne vlasti također se trude ponovno privući zaljubljenike u vlakove iz cijelog svijeta.

Iako vožnja traje dugo i kašnjenja nisu rijetkost, upravo je taj sporiji ritam dio iskustva. Ovo nije ruta kojom se putuje žurno, ovdje se doista može uživati u samom putovanju. Ljudi ulaze i izlaze u malim mjestima, kroz vagone prolaze prodavači kave, grickalica i bureka, a pogled kroz prozor često izgleda kao dokumentarac o Balkanu.