Koje je posljednje mjesto otkriveno na našoj planeti? Čovjek je prije vidio neke od planeta nego ovaj izolirani dio svjetskog kopna!

Najveća hladna pustinja na svijetu, komadi koje se ponekad odlome od ‘matice’ znaju biti veći i od pojedinih država, primjerice Jamajke. Vjetrovita. I ogromna… Antarktika je apsolutno nevjerojatno mjesto – ona fascinira, straši, upozorava na ozbiljnost klimatskih promjena, daje odgovore na niz pitanja koje postavlja znanstvena zajednica i predstavlja ultimativni izazov za pustolova i avanturista. Ona je sve to – i više – pa stoga uvijek iznova čudi kada čujemo iduću rečenicu: Antarktika je posljednje otkriveno mjesto na Zemlji, ili jedno od posljednjih i definitivno posljednje ovakve veličine, i to prije svega 200-tinjak godina.

To znači, dakle, da su ljudi prije vidjeli neke druge planete nego Antarktiku. Naime, na taj su kontinent ljudske oči prvi pogled, i to iz daljine, piše BBC, bacile tek 1820. godine. Prvi ju je ugledao 30. siječnja te godine britanski brod pod zapovjedništvom Edwarda Bransfielda. Neki tu čast prvog pogleda ipak daju ruskom istraživaču Fabianu von Bellingshausenu. On ju je navodno ugledao tri dana ranije.

No, prošlo je još 75 godina prije nego su istraživači krenuli upoznavati to ledeno prostranstvo. Taj se period zvao ‘Herojsko doba istraživanja Antarktike’, a neke od najslavnijih istraživačkih ekspedicija poduzete su u razdoblju od 1895. i 1920. godine, iako neki tvrde, a drugi osporavaju da je do prvog iskrcavanja na Antarktiku došlo još 1821. Godine. Navodno je to pošlo za rukom Johnu Davisu, američkom lovcu na tuljane.

Ekspedicija koja se svakako pamti, a koja je doprla najjužnije dotad bila je ona pod vodstvom Roberta Falcona Scotta na samom početku 20. stoljeća – bio je to početak opasne utrke za osvajanjem Južnog pola. Na kraju ga je osvojio Norvežanin Roald Amundsen 1911. godine. Scott, koji od prve ekspedicije nije prestao sanjariti o Južnom polu, skončao je nakon što ga je naposljetku i osvojio, ali kao ‘drugi’, 34 dana kasnije nakon Amundsena.

„Amundsenov je tim bio uspješniji zbog nekoliko razloga. Za putovanje po Antarktici rabili su pse, dok je Scott vodio prvenstveno ponije. Amundsenov je tim imao odjeću od krzna po eskimskom uzoru, dok su Britanci imali vunenu odjeću, koja se nije pokazala toliko toplom. Norvežani su se kretali na skijama jer su od djetinjstva bili naučeni na njih, dok su Britanci pješačili. Konačno, dok su Britanci tijekom puta uzimali geološke uzorke za znanstvena istraživanja, Amundsen si je odredio osvajanje Južnog pola za jedini cilj“, piše portal Povijest.

Amundsen je bio toliko odlučan u svom naumu, navode dalje, da je već na početku predvidio da će slabije pse iskoristiti za hranu ostalim psima i ljudima. Na put je krenuo 52 psa, a vratio se s 11…

No, što su oni to uopće istraživali i osvajali? Antarktika je nadasve ogromna. Površina joj je 14 milijuna kilometara četvornih, a ujedno je jedno do najhladnijih, najsuših i najvjetrovitijih područja na svijetu, gdje vjetrovi dosežu brzinu i od 320-ak kilometara na sat. Iako je tamošnji ledeni pokrivač na nekim područjima debeo čak pet kilometara, ona ipak nije samo led, koji pak je – pod djelovanjem jakog vjetra i ledenjaka – u konstantnoj promjeni te puca.

Kontinent je podijeljen u dvije regije – istočna i zapadna Antarktika. Istočna je veća, na nju otpada oko dvije trećine kontinenta, a velika je kao Australija. Zapadnu čini serija zaleđenih otoka koji se protežu prema jugu Južne Amerike i u biti čine nastavak Anda. Dvije regije odvojene su transantarktičkim planinama, planinskim lancem koji se proteže uzduž kontinenta, a ponekad je u potpunosti prekriven ledom.

Na Antarktici nitko ne živi stalno, na njoj vrijede određena pravila koja su dogovorena još 1959. godine. Riječ je o sporazumu koji regulira odnose na tom nenaseljenom kontinentu, a potpisalo ga je 13 država. Na snagu je stupio 1961. godine. Danas je Antarktika iznimno bitna radi znanstvenih istraživanja.

Ljeto na njoj traje od listopada do veljače, ljetne su temperature tik iznad nule, a istočna je Antarktika hladnija od zapadne. U nekim se područjima bilježi monstruozno ledenih minus 60 stupnjeva, dok je svjetski rekord – skoro pa nezamislivih minus 89,6 stupnjeva Celzijevih – izmjereno u ruskoj istraživačkoj stanici Vostok 1983. godine. No, nije cijela Antarktika ledena. U srpnju 2019. godine znanstvenici su unutar vulkana na otočju South Sandwich otkrili jezero lave.

Antarktika se inače suočava i s posljedicama klimatskih promjena. Topljenje leda u proteklih se 30 godina gotovo udvostručilo, a nestabilnim se smatra čak četvrtina ledenog pokrova zapadne Antarktike, koja trenutačno gubi više ledenog pokrivača nego što ga se uspije obnoviti padanjem snijega. S druge strane, ima i dobrih vijesti – tamo je 2016. godine uspostavljeno najveće zaštićeno područje mora . Riječ je o 1,5 milijuna kilometara četvornih u kojima narednih nekoliko desetljeća nije dozvoljen ribolov.