Znate li koji je nacionalni cvijet Hrvatske? Može narasti do jednog metra i simbol je mira među narodima

Imate li možda omiljeni cvijet? Onaj koji vam već pri pogledu na njegove latice ili pri prvom dodiru mirisa izmami osmijeh i razvedri dan? Ako je među vašim favoritima često viđena i iznimno popularna perunika, poznata i kao iris, tada s Hrvatskom dijelite isti cvjetni izbor. Upravo je perunika proglašena nacionalnim cvijetom naše zemlje, a u nastavku otkrivamo kako je do toga došlo, zašto je baš ona odabrana i kada je službeno dobila tu titulu.

Iris je proglašen hrvatskim nacionalnim cvijetom 2000. godine. Uoči jedne međunarodne izložbe cvijeća u Japanu postalo je jasno kako Hrvatska dotad nije imala svoj službeni cvjetni simbol. Upravo se tada kao prirodan izbor nametnula perunika, cvijet duboko ukorijenjen u našu tradiciju, povijest i svakodnevni život, ali i rasprostranjen diljem zemlje.

Odluku je donijela Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, istaknuvši simboliku koja nadilazi granice jedne države. Perunika je predstavljena pod sloganom „Cvijet u svakom kutku svijeta, cvijet shvaćen kao simbol mira među narodima”, čime je naglašena njezina univerzalna poruka povezanosti, razumijevanja i nade.

Iris nije najrjeđa biljka na svijetu. Rasprostranjena je posvuda, no time je njezina važnost veća. Naime, brojne zemlje i narodi pridavali su joj svakojaka svojstva i značenja, često je povezujući s božanskim. Primjerice, u drevnom Egiptu, žezla faraona bila su u obliku cvijeta irisa. U grčkoj pak je mitologiji to ime, Iris (ili Irida) nosila glasnica boginja koja je, služeći se dugom, prenosila poruke bogova na zemlju. gdje god bi dugom dotakla tlo izrastao bi iris, uvijek druge boje.

Nije nebitna ni boja irisa. Ljubičasta perunika je tako simbol mudrosti, plava nade i vjere, žuta strasti, bijela čistoće… Isto tako, iris je i u općenitom smislu često smatran simbolom mudrosti i hrabrosti, a ponekad i ponovnog rođenja. Čak simbolizira i Sveto Trojstvo.

No, poznat je iris i u slavnoj mitologiji. Primjerice, upravo od tamo potječe naziv perunika. To se ime veže uz staroslavenskog boga Peruna, odnosno njegovu suprugu Peruniku. No, primjerice, Perun, za razliku od Iris, perunike nije ‘sadio’ dugom, nego munjama, gdje bi njegova munja dotakla tlo niknuo bi cvijet. Ta povezanost s božanskim, na području Hrvatske ogleda se u još dva naziva te biljke. Primjerice, na kajkavštini je božica Perunika Ljelja, a cvijet ljeljuja. Na području Dubrovnika peruniku ili iris zovu bogiša.

Danas je poznato oko 300 vrata irisa, a u Hrvatskoj raste njih ukupno 12 samoniklih. Kao staništa, jer na njima rastu vrste perunike koje su endemi – i to hrvatska perunika (Iris croatica), ilirska perunika (Iris illyrica) i močvarna perunika (Iris pseudacorus) – posebno su poznato Samoborsko gorje te Nacionalni park Krka. No, diljem naše zemlje poznata je po nizu drugih imena, primjerice modri ljiljan, mačinac, sablja, nožan, ali i aleluja ili pak cvit nebeski…

Što se tiče same perunike, odnosno irisa, cvjetovi se dijele na bradate i one bez brade, odnosno one koje na laticama, odnosno točnije rečeno svojim obojenim listićima, imaju dlačice.

Općenito govoreći, nekako se uvriježilo da se irisi koji imaju tu bradu nazivaju perunikama, dok su ‘golobradi’ samo iris. Perunike inače cvatu od ranog proljeća do kasno u jesen, a najčešće dolaze u nijansama plave. Nakon te, najčešće je boja bijela, pa žuta, a zatim ljubičasta i crvena. Mogu narasti do jednog metra ili pak biti samo nekoliko centimetara visoki.