Otok jezive prošlosti u karanteni je bio čak 48 godina: sve do devedesetih smatrao se smrtonosnim i bio zabranjena zona

Kad ga gledate na fotografijama, otok Gruinard u Škotskoj izgleda kao pravi raj na zemlji. Na površini od svega 522 hektara dočekat će vas stjenovite uvale, prekrasne pješčane plaže, bujno zelenilo, ali njegova povijest je mračna, jeziva i nadasve zastrašujuća. Desetljećima je bio zabranjena zona, a veo tajnosti s njega još u 1960-ima pokušao je skinuti BBC, koji je istraživao ​​lokalna izvješća o tajnim, šokantnim eksperimentima iz Drugog svjetskog rata, opasnoj kontaminaciji i neobjašnjivim uginućima životinja koji su trajno obilježili Gruinard.

A sve je započelo 1942. Rat je trajao već tri godine kad je skupina znanstvenika iz Ratnog ureda preuzela otok i na njemu pokrenula tajne pokuse. U sljedećih 20 godina vrlo malo ljudi znalo je što se ondje uopće događalo. Lokalno stanovništvo sve to vrijeme držano je u mraku.

Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva otok je proglasilo zabranjenim, a zbog ekološke katastrofe koja ga je obilježila, taj status ostao je na snazi gotovo pola stoljeća, sve dok 1990. britanska vlada konačno nije proglasila Gruinard sigurnim. Otok je, naime, bio mjesto tajnog pokušaja Ujedinjenog Kraljevstva da antraks, smrtonosnu bakterijsku infekciju, pretvori u oružje.

Projekt nazvan ”Operation Vegetarian” vodio je Paul Fildes, tadašnji šef odjela za biologiju u Porton Downu, vojnoj ustanovi u Wiltshireu u Engleskoj, koja postoji i danas. U 1940-ima, u jeku Drugog svjetskog rata, Porton Down bio je centar za razvoj biološkog oružja koje se trebalo upotrijebiti protiv nacističkog režima Adolfa Hitlera.

Plan je bio zaraziti lanene pogače sporama antraksa i ispustiti ih avionom na njemačke pašnjake za stoku. Krave bi jele kolače i inficirale se smrtonosnim antraksom, a njihovo meso zarazu bi prenijelo na ljude. Predloženi plan desetkovao bi njemačku opskrbu mesom i izazvao zarazu antraksom diljem zemlje, što bi rezultiralo golemim brojem smrtnih slučajeva.

Ali da bi shvatili kako antraks djeluje kao oružje u realističnom okruženju, istraživačima je bilo potrebno izolirano mjesto, dovoljno udaljeno od naseljenih područja, na kojem bi provodili opasne eksperimente. U ljeto 1942. vojska je kupila udaljeni, nenaseljeni otok Gruinard, na njega dopremila stoku, tj. subjekte za testiranje, a nakon što je lokalnom stanovništvu zabranila iskrcavanje na isti, niz pokusa oslobađanja spora antraksa po otočkom terenu mogao je početi.

”Cilj je bio testirati hoće li antraks ‘preživjeti’ eksploziju na terenu i hoće li nakon toga ostati virulentan”, rekao je Edward Spiers, profesor emeritus na Sveučilištu u Leedsu. Nakon što je eksplozija izvršena daljinskim upravljačem, 80-ak ovaca na otoku razvile su jezive simptome i vrlo brzo uginule. A nakon provedene obdukcije, zaražene životinje spaljene su ili jednostavno zakopane ispod tona ruševina.

Tajna ispitivanja trajala su do 1943., kad ih je vojska ocijenila uspješnima, a znanstvenici su se spakirali i vratili u Porton Down. U tom razdoblju proizvedeno je pet milijuna kolača od lanenog sjemena s antraksom, ali isti nikad nisu iskorišteni zahvaljujući savezničkoj invaziji na Normandiju, što je dovelo do uništenja kolača nakon rata. Do 1952. Velika Britanija razvila je drugačije oružje za masovno uništenje i postala treća nuklearna sila na svijetu. Četiri godine kasnije okončala je svoje ofenzivne programe kemijskog i biološkog oružja, a 1975. ratificirala je Konvenciju o biološkom oružju, kojom se zabranjuju svaka njegova uporaba, proizvodnja ili skladištenje.

No projekt ”Operation Vegetarian” bio je katastrofalan za Gruinard. Jer antraks je vrlo otporna bakterija koja u tlu može opstati desetljećima. Vojni pokusi ostavili su otok previše opasnim za život ljudi i životinja – čak se i kišnica smatrala potencijalno smrtonosnom. U mjesecima nakon testova, životinje na kopnu u blizini zaljeva Gruinard počele su ugibati. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva u tajnosti je isplatila odštetu pogođenima, istodobno tvrdeći da je za jeziva uginuća životinja kriva bolesna ovca koja je pala s jednog grčkog broda u prolazu.

Vojska je cijeli otok Gruinard stavila u karantenu na neodređeno vrijeme. U desetljećima koja su uslijedila nakon završetka Drugog svjetskog rata, otok se pokušavao dekontaminirati kemijskim tretmanima i kontroliranim spaljivanjem, ali te metode pokazale su se uglavnom neučinkovitima. Niz testova provedenih 1971. pokazao je da su spore antraksa i dalje prisutne u tlu, što predstavlja ozbiljnu opasnost za svakoga tko kroči na otok.

Godine 1986. znanstvenici su se vratili na otok Gruinard kako bi ponovno pokušali s dekontaminacijom, koristeći mješavinu morske vode i formaldehida, kao i uklanjanjem te spaljivanjem kontaminiranog gornjeg sloja tla. Taj put bili su uspješniji, a 24. travnja 1990., nakon 48 godina karantene, britanska vlada otok je napokon proglasila slobodnim od antraksa.