Za mističan rezervat u srcu Korčule većina nikad nije čula, a ima šumsku scenografiju kao u bajci i gotovo vilinsku atmosferu

Kraljica Jadrana, Korčula, jedno je od onih mjesta koje morate posjetiti barem jednom u životu. Slovi kao jedan od najšumovitijih hrvatskih otoka, prepun je maslina i vinograda, a njegovo središte, grad Korčula, jedan je od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova na čitavom Mediteranu. Krase ga impresivne obrambene zidine i kamene ulice raspoređene u obliku riblje kosti. Tu su i šarmantna Vela Luka, Lumbarda, nekoć ladanjsko odredište korčulanskih biskupa i vlastele, Blato u unutrašnjosti… A plaže na otoku, one su tek priča za sebe! Jedna ljepša od druge, s tirkiznim morem i skrivenim uvalama. No znate li da se na Korčuli nalazi i Posebni rezervat šumske vegetacije Kočje? Vodimo vas u tu čarobnu prirodnu oazu, koja turistima često prođe ispod radara!

Tik kod ulaza u selo Žrnovo, koje je od grada Korčule udaljeno 4 kilometra, odvaja se put za Brdo, odakle vas pješačka staza i znakovi vode upravo do Kočja. Visoke dolomitne stijene kredne formacije prekrivene mahovinom i bršljanom, ponori, uski kanjoni i polušpilje, sve to pronaći ćete na površini od 4,62 hektara.

Čitavo područje obraslo je netipičnom šumom u kojoj dominiraju hrast crnika, planika, lovor te druge mediteranske i submediteranske vrste. Zahvaljujući specifičnoj mikroklimi, u Kočju uspijevaju i biljne vrste koje se inače rijetko nalaze na otocima.

Ovaj teško pristupačan teren od 1962. godine ima status zaštićenog krajolika. Vapnenačke šupljine, uski prolazi i nadsvođene stijene, koje mještani zovu ”kok”, tvore prirodni labirint i stvaraju gotovo vilinsku atmosferu. Dolomitna jezgra na pojedinim mjestima izbija na površinu i dodatno čuva šumu od jakih vjetrova te ujedno pomaže u očuvanju iznimne bioraznolikosti. Bajkovita šumska scenografija Kočja nadahnula je i brojne legende, a najpoznatija je ona o ”Vilinom guvnu”, stjenovitom platou za koji lokalno stanovništvo vjeruje da su ga nekad davno posjećivale vile.

Uz sve navedeno, na čak dva mjesta u ovom zaštićenom području izbija vrelo, od kojih jedno nikad ne presušuje, čak ni za vrijeme velikih suša. Isto je smješteno na kosoj stijeni i teško mu je pristupiti, zbog čega je sačuvalo svoju besprijekornu bistrinu i čistoću. Zato je i nazvan Vilinim izvorom, a povezuje se s legendom o vilinskom kolu koje vile plešu za punog mjeseca.

Monumentalne krošnje stabala pravi su melem za oči u Kočju, a brojni lišajevi, koji su vrlo osjetljivi na atmosfersko onečišćenje, najbolji su pokazatelj iznimne kvalitete zraka koji će vam ispuniti pluća čim kročite u ovaj korčulanski prirodni raj. Zbog visoke vlažnosti, rezervat je idealno stanište i za paprati, a u njemu rastu i primorska makija, aromatično mediteransko bilje, šparoge… No imajte na umu da je u Kočju strogo zabranjeno sakupljanje spomenutog bilja!

Ako ne zazirete od mračnih i skučenih prostora, svakako razgledajte špilje u stijenama, u kojima, ako vam se posreći, možete vidjeti i šišmiše. Na putu do Kočja uživat ćete i u prekrasnom pogledu na Pelješac i Hvar te Jadransko more, a u neposrednoj blizini ovog skrivenog dragulja Korčule naići ćete i na tradicionalne kamene kuće, suhozide te druge elemente bogate lokalne baštine.