Sindrom celibata: zašto se Japanci ne žele seksati i ulaziti u brakove
Mnoge studije unazad deset godina svjedoče o tome da Japanci sve manje pokazuju interes za seksualnim odnosima, a samim time i za ostvarivanjem kraćih ili dugotrajnijih veza. Ova je tema privukla toliko pažnje u svijetu da su mediji skovali termin „sindrom celibata“, a situacija je otišla toliko daleko da se heteroseksualne muškarce koji ne pokazuju želju za seksom naziva „muškarcima koji jedu travu“. Kao i mnoge stvari u životu tako i ovaj fenomen ima kompleksnu pozadinu iza sebe. Japanska kultura jedna je od naprednijih i po mnogočemu specifičnih kultura u svijetu, a mi ćemo u nastavku pokušati razjasniti o čemu se zapravo ovdje radi.
RODNA NEJEDNAKOST I EKONOMSKA NEIZVJESNOST VODEĆI SU UZROČNICI SMANJENOG LIBIDA
Sindrom celibata nikako nije medicinski pojam već se u medijima koristi kako bi se objasnila činjenica da veliki postotak Japanaca odabire život bez fizičke intimnosti, a često i bez želje za brakom ili planiranjem djece. Prema istraživanju iz 2013. godine čak je 45% ženskih ispitanica u dobi između 16 i 24 godine izjavilo da nisu zainteresirane za seksualni kontakt, a više od četvrtine muškaraca se složilo s istom tvrdnjom. Još jedan statistički podatak je zanimljiv, a on nam govori da je 2016. godine skoro polovica ispitanika i ispitanica u dobi između 18 i 34 godine potvrdilo da nikada nisu imali seksualne odnose. Najnovija istraživanja pokazuju da je velik dio japanske populacije seks postavio puno niže na svoju životnu prioritetnu listu nego što je to naizgled slučaj u drugim društvima.
Kao vodeće uzroke takvoj situaciji mnogi stručnjaci navode vladajuću rodnu nejednakost i ekonomsku neizvjesnost. Osim toga, evidentno je da nisu svi Japanci izgubili želju za seksom budući da je „zabavna industrija za odrasle“ u Japanu poprilično živa i aktivna. Možda je upravo u tome jedan od uzroka ovog modernog sindroma jer će mnogi svoje seksualne apetite zadovoljiti na alternativne načine koji ne uključuju drugu osobu. Popularne anime i video igre koje seksualiziraju animirane likove i pršte seksualnim nabojem često su razlog zašto mnogi Japanci nemaju potrebu za upoznavanjem ljudi i ostvarivanjem realnog fizičkog kontakta.
UZ KOLEKTIVNI UMOR I DRUŠTVENI PRITISAK, SEKS NAPROSTO NEMA ŠANSE
Da sindrom celibata nije tako jednostavan dokazuje i činjenica da je japansko društvo još uvijek opterećeno tradicionalnim poimanjem braka i obitelji. Japanska mladež u velikom postotku i dalje percipira rodne uloge na način koji diktira privređivačka funkcija muškarca i odgajateljska uloga žene. Vodeći se takvim svjetonazorima žene danas teško pronalaze partnere zbog kojeg će odseliti iz svog obiteljskog doma i financijski se osamostaliti. Također, u današnje vrijeme ekonomske neizvjesnosti, ali i razbijanja ustaljenih stereotipa o muško-ženskim odnosima, muškarci i žene su preopterećeni osiguravanjem vlastite egzistencije da ne stignu niti žele razmišljati o braku ili zasnivanju obitelji. Mnogi od njih još uvijek žive s roditeljima što im otežava ostvarivanje intimnih veza i seli ih u virtualni svijet, a za njih je također skovan pogrdan naziv – paraziti u celibatu.
Nadalje, parovi koji žive u braku tvrde da mjesecima nemaju seksualne odnose, posebice nakon što dobiju djecu, a razlog tome vide u prekovremenom radu i umoru koji osjećaju na kraju dana. Žene se često prisiljava da biraju između karijere i obitelji što potvrđuje i podatak da je čak 70% žena prisiljeno napustiti radni odnos nakon što su dobile prvo dijete. Uzimajući sve navedeno u obzir mogli bismo zaključiti da je vjerojatnije kako japansko stanovništvo pati od kolektivnog umora i pucanja pod društvenim pritiskom nego od kategoričkog odbijanja seksa.
ŠTO VIŠE ZNAJU TO SE MANJE SEKSAJU
Istražujući temu japanskog celibata saznali smo da se u Japanu još uvijek sklapaju brakovi iz ekonomskog interesa. No, bilo da se radi o brakovima sklopljenih iz ljubavi ili financijske koristi vrlo je čest slučaj izvanbračnih veza i afera. Ono što nas u toj priči deprimira jest podatak da se bračni partneri time uopće ne opterećuju i nije im stalo imaju li njihovi supružnici vanjske suradnike u braku. Oni izvanbračne izlete ne smatraju problematičnima jer ne vide seksualne odnose kao vrstu iskazivanja bliskosti i ljubavi već kao puko zadovoljavanje ljudskih potreba.
Takva vrsta indiferentnosti svakako dovodi do toga da statistike o seksualnoj apstinenciji ruše sve rekorde jer velikom broju ljudi naprosto nije stalo i neće se potruditi ostvariti bilo kakav kontakt s drugom osobom. Štoviše, velik broj stanovnika Japana romantične veze vide kao teret i dodatno opterećenje pa ih zato niti ne pokušavaju ostvariti. Istraživanja pokazuju da obrazovani ljudi puno rjeđe ostvaruju seksualne odnose pa je možda zato celibat uzeo maha upravo u Japanu koji se može pohvaliti jednim od najrazvijenijih obrazovnih sustava u svijetu. Ipak, mi volimo vjerovati da je priča ipak malo kompleksnija od toga.
GLOBALNA INERCIJA ILI ZATIŠJE PRED BURU?
Usprkos dugogodišnjim nagađanjima i istraživanjima o seksualnoj aktivnosti ili pasivnosti Japanaca ne možemo tvrditi da je sindrom celibata zahvatio samo Japan ili da tamošnje stanovništvo ne vjeruje u seksualne odnose. Dapače, mnogi znanstvenici upozoravaju da je ovaj moderni sindrom zahvatio mnoge zemlje Amerike, Europe i Azije. Živimo u doba kada ljudi teško pronalaze vrijeme za sebe pa tako i za druge s kojima bi mogli ostvarivati romantične veze. Tko zna, možda je ono što cijelome svijetu treba nova seksualna revolucija jer ipak je posljednja bila prije nekoliko desetljeća, a svi znamo da se povijest ponavlja.
