Zašto u Japanu nema kanti za smeće na ulicama, a zemlja je jedna od najčišćih na svijetu? Stvar je u njihovom mentalitetu…

Užurbane ulice, gužva, na tisuće ljudi koji žure na posao, s posla, na dogovore… Oko njih niti jednog koša za otpad, ali i nijednog papirića na podu. Kako je to moguće? Govorimo, naravno, o Japanu, zemlji u kojoj klasične kante za otpad na javnim površinama praktički ne postoje, a ipak je jedna od najčišćih zemalja svijeta i na ulicama praktički ne možete vidjeti niti jedan odbačeni papirić. Zašto u Japanu nema kanti za smeće na ulicama? Odgovor je povezan s jednim događajem iz prošlosti, ali i osjećajem osobne odgovornosti koja vlada u toj državi…

Ako je stanovnik, primjerice Tokija, na ulici popio kavu za van, on će svoju šalicu zgužvanu nositi u torbi ili u džepu. Papir od gableca također je, smatraju, njihova odgovornost i bacit će ju kad dođu kući ili u ured. Iako nemaju, kao mi, svakih par koraka mogućnost baciti smeće, oni ga ne ostavljaju po ulicama, parkovima i javnim površinama.

Zanimljivo je i da velik broj turista, naravno ne svi, često prihvaćaju ovu naviku iako se u svojim državama nerijetko potpuno drugačije ponašaju. U jednom istraživanju japanske turističke organizacije posjetitelji su istaknuli nedostatak koševa za smeće kao jedan od najizazovnijih dijelova putovanja, piše CNN, a problem sa smećem koji turisti bacaju ima dio destinacija, poput gradića i parka Nara u kojem živi više od 1400 jelena.

Sve je počelo devedesetih godina. Do tada su u Japanu, kao i svugdje drugdje, koševi bili uobičajena stvar. No nakon terorističkog napada u Tokiju 1995., u kojem je eksplozivna naprava odbačena upravo u koš za otpad, vlasti su iz opreza uklonile većinu javnih kanti, posebno one na željezničkim stanicama i prometnim punktovima.

Japanci su ovo prihvatili i mjera opreza s vremenom je postala nova društvena norma. Kako je život bez javnih kanti za smeće funkcionirao, koševi nikad nisu vraćeni na svoja prvobitna mjesta. Stanovnici Japana naprosto su prihvatili da je njihov otpad njihova odgovornost.

Razlog zbog kojeg je ovaj eksperiment uspio uvelike ima veze s japanskom kulturom koja snažno naglašava osobnu odgovornost i brigu za zajednički prostor. Ako kupe piće u trgovini, ambalažu će baciti u reciklažni spremnik na ulazu ili ju odnijeti kući i baciti u svoj kućni otpad. Otpad koji su proizveli, vjeruju ovdje, njihovo je do kraja.

Dok se u Hrvatskoj još mnogi muče s plavim i žutim spremnicima, posebnim vrećicama i smatraju da je posao nekog drugog da skuplja smeće za njima, u Japanu je sustav odvajanja otpada izuzetno detaljan i funkcionalan. Neki gradovi imaju mogućnost odvajanja čak deset različitih kategorija otpada, od plastične ambalaže, papira i aluminija do stakla različitih boja.

Stanovnici točno znaju kada se što iznosi, jer raspored skupljanja otpada varira od kvarta do kvarta. Postoje kazne za nepoštivanje pravila, ali većina se ljudi više boji osude susjeda i društva.

Red, disciplina i poštivanje zajedničkog prostora duboko su ukorijenjeni u japansko društvo. Svi smo vidjeli prizore nakon utakmica kad japanski navijači sami čiste tribine prije odlaska. Čistoću i održavanje iste naprosto ne smatraju poslom nekog drugog, već zajedničkim zadatkom cijelog društva. I ne trebaju institucije da im nameću pravila, skupljaju za njima i brinu da je okoliš u kojem žive čist i ugodan.