Žene u ovom narodu imaju kosu dugu i do dva metra, nikad nemaju sijede, a šišaju se samo dva puta u životu

One imaju kosu dugu i do dva metra, nemaju sijede, a ako se i pojavi koja bijela vlas, to je tek nakon što navrše 80 godina. Kosu šišaju samo dva puta u životu, a kosa u njihovu svijetu nije samo kosa, ona je mnogo više od toga: svetinja, dio njihove duše. One su pripadnice naroda Crveni Yao, žive u Kini, a njihova su frizura i kosa te odnos prema njoj istinska senzacija. I rekord u Guinnessovoj knjizi, naravno u kategoriji najduže kose na svijetu…

Neobične pripadnice tog naroda, koji je pridjev ‘crveni’ u nazivu zaradio radi toga što je njihova tradicionalna odjeća puna crvene boje i detalja, a sve zato što smatraju da crvena nosi sreću i prosperitet, žive u Kini, a njihovo je ‘sjedište’, mogli bismo reći, selo Huangluo u provinciji Guangxi Zhuang. U biti, Crveni Yao su ‘ogranak’ naroda Yao i službeno priznate manjine u Kini koja broji od 2,6 milijuna pripadnika.

Za pripadnice naroda Crveni Yao kosa zauzima nevjerojatno važno mjesto u njihovu životu. Ona je simbol mudrosti i života: što je kosa dulja to je žena mudrija i dugovječnija, to su njezina sreća i blagostanje veći. Kosa, običaji vezani uz nju kao i njega iste, neizbrisivi su dio njihove tradicije i kulture.

Tamošnje žene kosu šišaju samo dva puta u svom životu. Prvo šišanje događa se kada su još male bebe, kada napune 100 dana. Drugi puta je krate kada napune 18 godina: to je znak da više nisu djevojčice nego da su postale odrasle žene. Obred šišanja događa se jednom godišnje, a odrezana kosa iz ‘djetinjstva’ se ne baca, nego pomno čuva te koristi u kasnijem ukrašavanju i friziranju.

Njihova kosa doista je nešto posebno! Nevjerojatno je crna i sjajna, praktički nikada ne posijede. Mnogi smatraju da je ključ tako divne kose njezina njega, umijeće koje se prenosi iz generacije u generaciju. Navodno je ključ uspjeha dvojak: iščešljavaju je s drvenim češljem i peru s rižinom vodom. Ne koriste nikakve šampone ni regeneratore, riža obavlja sav posao.

No, sva raskoš njihove ponekad i do dva metra duge kose nekada je bila dobro čuvana tajna. U pogledu na nju, raspuštenu, mogli su uživati samo njihovi muževi i djeca. Čak je postojalo pravilo da muškarac koji je vidi, pa makar bio i stranac, mora ostati u kući žene čiju je kosu vidio kao muž na razdoblje od tri godine. Pogled na kosu jednostavno se smatrao nečim previše privlačnim i iznimno intimnim. Spomenuto pravilo ukinuto je tek krajem 20. stoljeća: sada tamošnje žene mogu ponosno pokazivati svoje kose.

Frizura koju nose također govori sve. Dok nisu udane kosu skupljaju i skrivaju crveno crnim šalom. Nakon udaje je pletu u vijenac u koji upliću i kosu odrezanu u ceremoniji kojom su ušle u svijet odraslih, ali i kosu koja je ispala tijekom češljanja, a koju brižno skupljaju i čuvaju. Ako je žena udana i ima djecu, onda nosi vijenac s punđom u sredini.

Kosa nije jedina zanimljiva stvar vezana uz pripadnice naroda Crveni Yao. One su, naime, dominantne nad muškarcima, žive u matrijarhatu, a i one, kao i njihovi muževi, mogu nakon udaje imati i druge partnere. Muškarac se, nakon ženidbe, seli u kuću obitelji svoje žene, djeca nose majčino ime, a u slučaju rastave muškarac ne dobiva ništa.