Ivona je nastavnica koja obožava poljoprivredu: “Na svom imanju uzgajam isključivo bundeve, najveće znaju težiti i po 30 kilograma!”

Tikva, bundeva ili buča, kako god je zvali, ova svestrana namirnica neizostavan je simbol jeseni, a mnogi u njoj uživaju i u ovim hladnim, zimskim danima. Ne samo da je iznimno bogata vitaminima (A, B C i E) te mineralima (kalij, magnezij i željezo), već ima i nisku razinu šećera te jako malu kalorijsku vrijednost, što je čini idealnom za pripremu slanih i slatkih jela. Tikva se može peći, kuhati, pirjati i pasirati, jedemo je u juhama, varivima, rižotima, od nje radimo tjesteninu, pire, nadjeve, umake, raznorazne kolače… Njezine sjemenke savršene su grickalice, a bučino ulje od milja zovu crnim zlatom i prava je mala riznica zdravlja.

Iako potječe iz dalekog Meksika, tikva je u Europi prisutna još otkako ju je na Stari kontinent donio Kristofor Kolumbo. Brzo se udomaćila, no dugo se, sasvim nepravedno, koristila samo za prehranu domaćih životinja, dok su je ljudi doživljavali kao namirnicu rezerviranu isključivo za siromahe.

Srećom, bundeva je danas apsolutni hit u svjetskoj gastronomiji, a mi smo nedaleko od Zagreba pronašli fantastično obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, koje se bavi uzgojem upravo ove jednogodišnje biljke. U pitanju je OPG Matković iz Male Bune, naselja smještenog u podnožju Vukomeričkih gorica, koje administrativno pripada gradu Velikoj Gorici.

Već pola desetljeća uspješno ga vodi 38-godišnja Ivona Matković, inače magistra biologije, zaposlena kao nastavnica u srednjoj školi. Naravno, pomažu joj i suprug Miro (42) te djeca Luka (17) i Lana (11), ali i muževi te njezini roditelji. Iako su se u početku bavili i drugim kulturama, Matkovići su se s vremenom fokusirali isključivo na tikvu, koja im je postala primarna djelatnost u sklopu OPG-a.

”Obrađujemo ukupno tri hektara zemlje, koja je raspoređena na više parcela. Suprug i ja odrasli smo u dva susjedna sela, a bundeve sadimo na zemlji naših roditelja. Uzgajamo više vrsta, ovisno o sezoni i namjeni. Obične zelene tikvice sadimo već krajem travnja, to radimo vani, bez plastenika, a beremo ih krajem svibnja i početkom lipnja”, kaže Ivona.

Ostale buče na njezinom OPG-u sazrijevaju krajem kolovoza, kad im počinje i sezona prodaje. Tako na poljima Matkovićevih rastu puter (butternut) i hokaido tikve, zatim tzv. turkinje (starija sorta koja se u velikogoričkom kraju naziva i lubica), neizostavne uljarice, ali i sve popularnije ukrasne bundeve. Danas, naime, postoji više stotina sorti tikvi i skoro sve su jestive, naravno, ako se pravilno pripreme.

A kao i sa svim poljoprivrednim kulturama, ni uzgoj buča definitivno nije bez izazova. ”Osim uobičajenog korova, najviše nas muči ambrozija, koja ‘guši’ mladu tikvu i ne da joj rasti ​jer se s njom natječe za hranjive tvari, vodu i sunčevu svjetlost. Ljeti nam velike probleme zadaje i suša pa tad sve treba dodatno zalijevati”, objašnjava Ivona.

Kad smo je pitali koja tikva je njoj najdraža, nije se mogla odlučiti. ”Sve ih jako volim, u juhama, pireu, kolačima, stvarno mi je teško izdvojiti jednu, ali ako baš moram, rekla bih da mi je favorit butternut”, otkriva nam.

No posebno je, dodaje, intrigira jedna talijanska sorta, koju već godinama pokušava uzgojiti, ali zasad joj uspije tek pokoji plod. ”Zove se Cucurbita violina, nešto je veća i slađa od puter tikve pa je idealna za kolače i pite, a odlična je i kad je samo stavite u pećnicu i ispečete. Izgledom podsjeća na violinu ili veliki kikiriki”, kaže vlasnica OPG-a Matković.

Najveće tikve na njezinom gospodarstvu teže i do 30 kilograma. Ivona si takve lijepe primjerke često ostavi i izloži ispred kuće, a i djeca se uvijek vesele natječući se tko će ubrati veću. Kao što smo već rekli, berba u Maloj Buni traje od kraja kolovoza do listopada, a sezona prodaje buča završava najkasnije u studenom. Interesa itekako ima, kao i stalnih kupaca.

A iako je tikva danas prava delicija, na selu je prema njoj i dalje prisutan određen otpor. ”Ljudi su skeptični jer je to nekoć ipak bila hrana za svinje, no stvari se polako mijenjaju. Danas je već uobičajeno reći da radiš cheesecake od buče, za razliku od prije deset godina, kad je takva ideja mnogima zvučala potpuno nevjerojatnom”, smije se naša sugovornica.

I baš zato njezin OPG Matković želi naglasiti prehrambenu vrijednost veličanstvene kraljice buče. Jer ona je puno više od jesenske dekoracije, a kad joj se, baš kao što je to slučaj u Maloj Buni, pridoda puno ljubavi, žrtve i odricanja, nastaju uspješna priča i način života koji mogu biti primjer drugima, nešto vrijedno, autentično, inspirativno i drugačije…