Posjetili smo istarski gradić koji zovu prijestolnicom ljubavi: očarao nas je brojnim vidikovcima i arhipelagom s 18 otoka

Na samom ulazu u Limski zaljev, vrlo blizu Poreča i Rovinja, skriva se najljepši biser zapadne obale Istre: Vrsar, grad s oko 2000 stanovnika koji nadahnjuje, hrani dušu i tijelo, grad koji se voli svim srcem i kojem se svaki putnik uvijek rado vraća. Ondje smo proveli tri prekrasna dana i zaljubili se u njegovu srednjovjekovnu starogradsku jezgru, tradicionalne istarske okuse, tople, srdačne i vrijedne ljude te arhipelag s čak 18 nenaseljenih otočića koji se, uz Brijunsko otočje, smatra najrazvijenijim dijelom obale Terre Magice. Ovo je naš vodič kroz Vrsar koji nas je potpuno osvojio!

Figarolica, Lakal, Salamon, Zavata, Galiner, Sveti Juraj, Gusti školj, Koversada, Longa, Orlandin… Svi su prekriveni mediteranskim raslinjem, makijom i borovom šumom, a možete ih obići brodom ili kajakom te pritom uživati u miru rajskih skrovitih plaža i uvala koje oduzimaju dah.

Do otoka Koversada vodi i šarmantan mostić s kojeg puca fantastičan pogled na kristalno čisto more koje ga okružuje. No malo tko zna da je ovaj ljepotan ime navodno dobio po vjerskim preobraćenicima (konvertitima), koji su upravo ondje, kako bi izbjegli osudu društva, u 16. i 17. stoljeću živjeli u potpuno izoliranoj zajednici.

Najveći otok u arhipelagu, Sveti Juraj, čeka vas točno ispred ulaza u vrsarsku luku. Toliko je blizu kopnu da do njega, ako ste u dobroj formi, ljeti možete i doplivati! Ima obalnu crtu dugu 1733 metra, a osim po starom kamenolomu, kroz povijest je bio poznat i po nepresušnim izvorima pitke vode. Uz sve navedeno, krasi ga i šarmantna kamena crkvica sv. Jurja, koja datira još iz razdoblja ranog srednjeg vijeka.

Za uživanje u pogledu na ovaj čaroban arhipelag preporučujemo vam posjet gradskim vidikovcima, a Vrsar ih ima čak osam: dva u šumi Kontija, jedan u zoni Montraker, četiri u starogradskoj jezgri i jedan na zvoniku crkve sv. Martina. Ne zna se koji je ljepši, a skoro svi imaju jednu zajedničku točku iza koje stoji zanimljiva lokalna priča: magičnu ladonju.

Osim što stvara ugodan hlad, njezino stablo zbilja izgleda impresivno. Može narasti do 25 metara u visinu, a drvo joj je dugotrajno, tvrdo i čvrsto. Ladonja od davnina krasi trgove u mnogim istarskim mjestima: u njezinoj sjeni mještani su se odmarali, prepričavali anegdote iz svakodnevnog života i donosili važne odluke koje su se ticale čitave zajednice.

Zato ćete upravo pod ladonjom često vidjeti jedinstvene stolove i klupe: Vrsar ih je prepun, a velik dio njih napravljen je od kamena i to u sklopu sad već legendarne Međunarodne studentske kiparske škole Montraker. Sjesti kraj Bepa i Tonine, stilizirane skulpture muškarca i žene, neopisiv je osjećaj dostojan najljepše holivudske ljubavne priče.

Dok se iz starog grada, smještenog na brežuljku, još uspavanim uličicama spuštamo prema rivi, divimo se kamenim kućama, mirisnom cvijeću na pragovima i prozorima te škurama koje svojim živim bojama uljepšavaju i najtmurniji dan. Vrsar je toliko lijep i romantičan, odmah nam je jasno zašto je očarao i najvećeg svjetskog ljubavnika, Giacoma Casanovu!

Taj talijanski pustolov i pisac u gradu je u 18. stoljeću boravio dvaput, što je i zabilježio u svojim memoarima. Prilikom drugog posjeta Vrsaru upustio se u aferu s lokalnom djevojkom, a njegove istarske avanture poslužile su i kao inspiracija za Casanova Tour, kostimiranu i besplatnu interaktivnu turu koja starta na rivi i vodi vas do vidikovaca u starogradskoj jezgri (datume za 2026. godinu možete pogledati ovdje).

Ono što nas je posebno oduševilo jest činjenica da je Vrsar iznimno pet friendly destinacija. Pse smo susretali na svakom koraku, dobrodošli su u kafićima, restoranima, suvenirnicama, prekrasnom kampu Porto Sole u kojem smo odsjeli i koji radi tijekom čitave godine, na brodu kojim smo plovili Limskim zaljevom, poznatom po uzgoju kamenica i dagnji…

A tek vrsarska gastro scena! Iako smo u gradu bili u predsezoni, početkom travnja, jeli smo poput kraljeva. Za razliku od mnogih gradova na obali koji su potpuno zapostavili po mnogima najvažniji obrok u danu, doručak, Vrsar je nadmašio sva naša očekivanja. U caffe baru Ladonja (Ulica Rade Končara 48) pojeli smo najbolji tost s avokadom, a u vinoteci i lounge baru Velum na rivi (Obala maršala Tita 1a) fantastične omlete: jedan s tartufima, a drugi s istarskom kobasicom i pancetom.

Lokal Skusha Local Fish (Gradska vrata 5) idealan je za brze zalogaje i jela od ribe, a ne smijete zaobići ni domaće delicije u Gourmet and meat shopu obitelji Kalčić (Primorska ulica 8). Ekstra djevičansko maslinovo ulje vlastite proizvodnje (opcije s tartufom ili ružmarinom apsolutni su hit), svježe meso s lokalnih farmi, pršut, salama od boškarina, vino, rakije, sirevi… Pripremili su nam pravu gozbu za nepce, no to nije sve: ondje smo guštali i u Vrsaranskim amaretima, a učili smo ih i raditi.

Za razliku od talijanskih koji se pripremaju s bademima, u ove keksiće iz Vrsara idu isključivo lješnjaci. Tradicionalan recept prenosio se usmenom predajom s koljena na koljeno, a specifičan je po svom načelu mnemotehnike, što znači da se lako pamti kroz vrlo jednostavnu brojčanu simetriju. Kako su nam objasnili domaćini, za 15 do 20 amareta treba vam 100 g lješnjaka, 100 g šećera i 1 jaje (1:1:1).

Ova mirisna slastica koja se doslovce topi u ustima toliko nas je osvojila da smo prije povratka u Zagreb svi pohrlili u lokalni supermarket i ispraznili policu s ručnim mlincima. Jer osim ljubavi, za Vrsaranske amarete ključno je imati ručno mljevene lješnjake: plod se ne smije previše zagrijati kako ne bi izgubio masnoću koja mu daje tako savršen i pun okus.

Posjetili smo i Multimedijski interpretacijski centar More More (Dalmatinska ulica 3). Ulaz je besplatan, čak i u sezoni: ljeti radi svaki dan, osim ponedjeljkom, a zimi po najavi). Prostor nudi proširenu stvarnost, digitalni akvarij, tematske i panoramske filmove s pogledom od 360 stupnjeva, fotogalerije, videoigre… Ondje smo doznali pregršt zanimljivih informacija o dupinima, stalnim gostima u vrsarskom arhipelagu, a posebno nas se dojmio filmić o lokalnim ribarima.

Jedan od njih je i Roberto Paris, koji je 2007. u rodni Vrsar doplovio na 30-metarskom brodu po koji je išao ni manje ni više nego u daleki New Orleans u SAD-u! Putovanje preko Atlantika trajalo je više od mjesec dana, pratili su ga brojni izazovi i vremenske neprilike, no ako je vjerovati njegovim riječima, itekako se isplatilo.

Vrsar živi od turizma i za turizam, ali istodobno čuva svoju autentičnost, zato nas je i osvojio i želimo mu da zauvijek ostane takav, svoj i ponosan, grad koji prkosi trendovima, betonizaciji i masovnosti. Tome svjedoči i Park skulptura Dušana Džamonje. Taj hrvatski kipar i akademik svjetskog glasa uredio ga je još 1965. na mjestu stare stancije u predjelu Valkanela.

Džamonjin vrsarski dom zamišljen je kao ljetnikovac u sklopu kojeg se nalaze kuća, radni kabinet, atelje, privatna galerija, radionica, stan za pomoćnika i Park skulptura. Na površini od 24.000 metara kvadratnih možete vidjeti 26 skulptura izrađenih od metala, kamena, cementa i poliestera, savršen spoj umjetnosti i prirode. Ulaz u park je besplatan, a pogled koji iz njega puca na obrise grada u daljini nama je i više nego dovoljan da već sad počnemo planirati što skoriji povratak u magičan Vrsar, istarsku prijestolnicu ljubavi koja nam nikad neće dosaditi…