Plavi zaljev koji sječe tkivo najvećeg hrvatskog poluotoka nekad je bio utočište brodova i gusara, a danas je carstvo vrhunskih školjaka

Usjekao se u tkivo najvećeg hrvatskog poluotoka, Istre, kao duboka plava porezotina između zelenih istarskih brežuljaka i nekih od naposjećenijih istarskih gradova, Rovinja i Vrsara. Očarava svojom ljepotom, poviješću kojom su njegove obale načičkane, a prava je meka i za ljubitelje morskih plodova. Limski kanal jedna je od ultimativnih ljepota Istre, koju svakako stavite na svoju listu za sljedeći izlet, a neke od njegovih osobina, koje ga čine prvoklasnom destinacijom za izlet, doznajte u nastavku.

Limski kanal, odnosno Limski zaljev, nalazi se na zapadnoj obali Istre, a dio je Limske udoline, koja se proteže u duljini od 35 kilometara sve do Pazina. Omeđen je i do 200 metara visokim brdima, a on sam dugačak 12,8 kilometara te širok od 200 do 600 metara. Najširi je na samom ulazu u kanal, a najuži pri njegovu kraju. Važnost, kao geomorfološko-hidrološkom lokalitetu od posebnog značaja, priznata mu je još 1964. godine, a 1980. godine je proglašen i specijalnim morskim rezervatom. Time je dodatno naglašena njegova važnost u smislu biološke raznolikosti i tamošnjeg ekosustava te njegova očuvanja.

Iako bi ga najispravnije bilo zvati Limski zaljev, uvriježilo se ‘kanal’, iako on to nije. A isto tako ga se ponekad sasvim pogrešno naziva fjordom, iako je on samo glumio jedan, i to norveški, za potrebe snimanja filma ‘Vikinzi’ s Kirk Douglasom i Tonyjem Curtisom 1950-ih godina. U te svrhe je na obali Limskog zaljeva bilo izgrađeno i vikinško naselje… No, on dakle nije ni kanal ni fjord, već potopljeno riječno ušće, odnosno krški kanjon, i to rijeke Pazinčice koja ponire u Pazinskoj jami u Pazinu, a koja se nekada davno ulijevala u more na području današnjeg zaljeva. No, rijeka je promijenila tok, a u njezino je korito, kako se podigla razina mora, prodrla morska voda.

Limski zaljev ime vuče od latinske riječi ‘limes’ što znači granica, i datira iz rimskog doba kada se na tom području nalazilo razgraničenje između provincija Italija i Dalmacija. Što se pak tiče njegovih visokih obala, poseban je po tome što se one jako razlikuju. Južna je viša, a to se vidi već na ulazu, gdje ona broji 67 metara, a sjeverna – koja je općenito niža – samo 27. Pri sredini zaljeva su manje više jednako visoke, oko 100 metara, a razlika opet postaje izražajna pri njegovu dnu – 177 metara broji tamo sjeverna obala, a 230 južna. Varira isto tako i dubina mora u zaljevu – na ulazu iznosi 32 metra, u središnjem dijelu 30, a pri dnu zaljeva manje od 20 metara.

No, Limski zaljev nije samo mjesto za uživanje u predivnoj prirodi i vidicima. Njegove obale obiluju povijesnim znamenitostima – na njegovim se obalama nalaze ostaci starih rimskih vila te srednjovjekovnih utvrda, dok je ostataka iz nekih prošlih vremena, antičkih, prepuno i samo dno zaljeva. No, dosada u zaljevu, na njegovu dnu, nije pronađen nijedan neoštećen predmet. Vjeruje se da je zaljev vjerojatno brodovlju znao služiti kao sklonište od nepogodnih vremenskih uvjeta na pučini te da je, kad bi tamo sidrila, posada koristila vrijeme i za čišćenje brodova te u more bacala oštećene predmete koji im više nisu služili.

Limski zaljev poznat je i po Romualdovoj pećini čiji se samo pola metra visoki ulaz nalazi na visini od 120 metara povrh mora. No, iza maleckog ulaza otkriva se glavna dvorana špilje visoka oko šest te hodnici dugački 105 metara. Špilja je posebna po tome što špiljski ukrasi krase samo njezinu lijevu stranu, ali i po tome što je u njoj utočište pronašao pustinjak Romuald iz 10. stoljeća, svetac čiji se dan obilježava 19. lipnja. Prije nego što se zaredio Sv. Romuald bio je raskalašen i nestašan, a nakon zaređenje se posvađao s benediktincima do mjere da su ga oni čak željeli ubiti. Upravo u špilji koja danas nosi njegovo ime pronašao je sklonište.

Ta je špilja je poznata i po tome što je ona dom kolonije zaštićenih šišmiša Myotis Myotis, jedne od posljednjih u Europi, ali i Romualdovog trčka, endemskog kukca koji živi samo u istarskim špiljama. Isto tako, Limski zaljev krasi još jedna špilja – Gusarska. Naime, uz Limski zaljev se nerijetko vežu i priče o gusarima i tome kako su oni pljačkali brodove koji bi prolazili njime. Neki smatraju kako je riječ o izmišljenoj priči, no špilja nazvana po njima, navodno jedno od njihovih utočišta, i dalje stoji i može joj se pristupiti samo s mora.

Limski kanal je inače poseban i po sastavu vode. Naime, on obiluje podmorskih izvorima te planktonom i čini savršeno područje za uzgoj školjkaša. Limski je zaljev tako postao sinonim za školjke, dagnje i kamenice, a poznat je i po uzgoju ribe. No, nudi obilje opcija i za one koje, mimo gastronomije, zanima aktivan boravak u prirodi. Zaljev se može istraživati brodom, pješice, biciklom i kajakom, a u njemu se održava i plivački maraton Limski kanal.