Bili smo u najmanjem gradu u Sloveniji koji se nalazi na otoku! Možete ga obići za samo 30 minuta, ali poželjet ćete ostati cijeli dan

Vozili smo se svega sat vremena i našli smo se u pravom raju: mirna rijeka najljepše plave boje, najzelenije obale, simpatični mostići i grad toliko malen i sladak da njegovu jezgru prošetaš u najviše pola sata. Taj raj zove se Kostanjevica na Krki, nalazi se u Sloveniji, a od Zagreba je udaljen spomenutih sat vremena vožnje automobilom. Najmanji je to grad u Sloveniji te jedini u toj zemlji koji se nalazi na otoku. I naprosto nas je razgalio!

Hvale ga kao ‘najmanje mjesto za najveće doživljaje’. I svakako potpisujemo slogan, do mjere da se planiramo vratiti ovo ljeto, čim temperature dozvole kupanje u rijeci, a njezine obale preplave izletnici i kupači. No, sada smo, prije praktički nekoliko dana, imali prilike uživati u mirnoj strani Kostanjevice na Krki ili, kako joj još ponekad tepaju zbog tamošnjih mostova i ‘života na i uz vodu’, “Slovenskoj Veneciji“.

No, nema ovdje velebne Duždeve palače, gondola ni Markova trga. Ovdje, u Kostanjevici na Krki, sve je nekako skromno i na prvu samozatajno, tiho i pitomo kao i sama rijeka uz koju taj gradić s oko 700 stalnih stanovnika živi. Rijeka Krka, najdulja desna pritoka Save u Sloveniji te nakon rijeke Savinje druga najdulja rijeka u Sloveniji koja se rađa, ali i završava u toj zemlji, ovdje ima glavnu riječ.

Naime, jezgra preslatke Kostanjevice na Krki nalazi se doslovno u zagrljaju te rijeke, odnosno na umjetnom otoku napravljenom u njezinom meandru. U taj ćete grad, jednostavno nema izbora, ući preko mosta i on se može pohvaliti s njih nekoliko, kako na sjevernoj tako i na južnoj strani grada. Upravo smo to učinili i mi: parkirali smo na parkiralištu odmah izvan stare jezgre pa jednim od pješačkih mostova došli na sam otok, odnosno u centar.

Kostanjevica na Krki tlocrtno je iznimno jednostavan grad. Nema šanse da se u njemu izgubite. Naime, na otoku postoje dvije ulice, paralelne, međusobno spojene manjima. Šetnja ovdje jedna je od onih bezbrižnih, opuštenih, kraj zdanja od kojih su neka danas predviđena za smještaj turista. Te dvije glavne ‘žile kucavice’ tog grada zovu se Ulica talcev i Oražnova ulica, a ponekad ih zovu i Veliki i Mali plac. Prilikom posjeta Kostanjevici na Krki neminovno je da ćete napraviti korake po nekoj od njih, a vjerojatno i obje.

Prošli smo obje, no u biti smo svoje sretno mjesto u gradu pronašli na njegovu jugu, preko mosta, u gradskom parku na obali rijeke Krke. Bila je to slovenska idila kakvu zamišljamo, gledamo na razglednicima, o kakvoj smo maštali tog dana kad smo krenuli na izlet. Nevjerojatne nijanse zelene i plave boje, mir i opuštenost, ljudi koji uživaju u pogledu na rijeku i jedu sladoled, biciklisti u predahu, djeca koja se razigrano igraju u parkiću… Sve nekako na mjestu, sve kako treba biti, proljetno i bezbrižno.

Bio je doista predivan dan i lako smo se, okupani toplinom sunca, uklopili u kostanjevičku svakodnevicu: ubrzo je sladoled bio i u našim rukama, sanjivo smo gledali kako se neki ljudi iskrcavaju na obalu nakon vožnje kajakom i kako je svako malo tek poneki traktor projurio preko drvenog mosta u jezgru grada. Mostovi na jugu i sjeveru grada i nekada su, kao i danas vodili u njega, samo što su se tada mogli podizati. Naime, Kostanjevica je nekada služila za obranu, no bila je jedna od rijetkih utvrđenja koja nije imala zidine. Svoju je sigurnost polagala u ruke rijeci.

Nažalost nismo imali vremena detaljno istraživati grad. U biti, odlučili smo, s obzirom na vrijeme na raspolaganju, biti lijeni i više uživati u miru rijeke pa samo na neke od tamošnjih znamenitosti tek bacili oko, bez puno ulaženja u detalje. Primjerice, prošetali smo se dvorištem crkve sv. Jakova čiji počeci sežu u 13. stoljeće, a koje je tada bilo odjeveno u najljepše ružičaste nijanse propupalih stabala. Napili smo se vode iz fontane ispred Dvorca kostanjeviškega gospodstva, prošli kraj nekih od tamošnjih povijesno bitnih zdanja kao što su stara carinarnica ili pak Oražnova hiža… Popili smo kavu u tamošnjem Rock cafeu, uzeli pizzu u pizzeriji.

Zanimljivo je to mjesto i s obzirom na njegovu prošlost. Naime, za nastanak Kostanjevice na Krki bila je presudna koroška dinastija Speinheim, koja je na početku 12. stoljeća, u svrhu obrane svojih posjeda, izgradila tvrđavu Kostanjevica. U tadašnjoj zbilji Kostanjevica je bila vrlo važna: tamo se nalazila kovnica novca, ali i samostan. Ime Kostanjevica dobila je tek 1615. godine, prije toga su je zvali isprva Landestrost, a kasnije Landstrass.

Kako se u Kostanjevicu na Krki planiramo vratiti ovog ljeta kako bismo pobliže uživali u ljepotama rijeke, napravili smo još koju zabilješku o gradu i okolici i tome što želimo tada vidjeti. Naime, malo izvan Kostanjevice na Krki nalazi se bivši cistercitski samostan u kojem je danas poznata Galerija Božidar Jakac. Mimo toga, Kostanjevica na Krki je jedan od tradicionalnih domova poznatog međunarodnog kiparskog simpozija Forma Viva koji se održava od 70-ih godina prošlog stoljeća. Skulpture nastale u sklopu njega krase travnjake u okolici samostana, ali i sam grad. Ukupno ih na tom području ima više od 100.

Isto tako, točka interesa bit će nam i Kostanjeviška jama. Ona se, zahvaljujući djelovanju vode, sama otvorila i pokazala lokalnom stanovništvu 1937. godine, a za turistički obilazak koji je, kažu, pogodan i za djecu i za starije osobe, otvorena je od 1971. godine. Toj je svrsi prilagođeno 300 metara jame, no ona je mnogo dulja od toga i proteže se na više od dva kilometra.