Nisu znali kako privući turiste pa su ovom čudu prirode izmislili ime i čitavu pozadinsku priču: izgleda da se isplatilo

Australija je kontinent koji je mnogima ultimativni sinonim za prirodne spektakle. Ogromna i vrlo raznolika, ova magična zemlja nudi krajolike koji se stalno mijenjaju: od surovog i pustinjskog Outbacka u unutrašnjosti do tropskih predjela i dramatičnih obala koje oblikuje moćni Južni ocean. Među najpoznatijim prirodnim fenomenima svakako se ističe i pojas uz Great Ocean Road u saveznoj državi Victoriji, jednu od najspektakularnijih obalnih cesta na svijetu.

Upravo uz nju, blizu Nacionalnog parka Port Campbell, nalazi se jedno od najvećih prirodnih obilježja Australije, Dvanaest apostola. Riječ je o skupini vapnenačkih stijena koje se tik uz obalu uzdižu iz mora. Zbog svoje međusobne blizine i impresivnog izgleda prava su turistička atrakcija.

Iako sam naziv sugerira da ih ima 12, pretpostavlja se da zapravo nikad nije postojalo toliko stijena. Danas ih je, naime, od izvornih devet preostalo sedam. S glavnog vidikovca vidi ih se šest, dok se sedma nalazi nekoliko metara dalje od glavne promatračke platforme.

Prije nego što su dobili današnje neobično ime, Apostole su zvali Pinnacles, ali i Sow and Pigs (odnosno Sow and Piglets), što znači “krmača i svinje”. Ovo drugo je lokalni naziv koji se koristio za opisivanje rasporeda stijena i otočića. Iako se “Sow and Pigs” koristi i na drugim lokacijama u Australiji, primjerice u Sydneyju za plitki kameni greben, valja istaknuti da je riječ o potpuno različitim i nepovezanim pojmovima.

Ovo čudo u Victoriji dio je geološke formacije Port Campbell Limestone, nastale u srednjem i kasnom miocenu, prije otprilike 15 do 5 milijuna godina, dok su sami Apostoli oblikovani procesom erozije. Južni ocean postupno je razarao mekani vapnenac, stvarajući špilje u liticama koje su se pretvarale u lukove. Oni su se zatim urušavali, ostavljajući za sobom samostojeće kamene stupove visoke i do 50 metara.

Stijene su i dalje podložne eroziji valova, a u novijoj povijesti zabilježeni su i prirodni kolapsi. Tako se 2005. srušio jedan stup pa ih je ostalo osam, a 2009. ista sudbina zadesila je još jedan, čime je broj Apostola pao na sedam. Iako kontinuirano djelovanje mora postupno uništava stijene, ono istovremeno iz obalnih litica oblikuje i nove kamene stupove.

Područje oko Dvanaest apostola bilo je i predmet različitih upravljačkih te političkih odluka. Prvo su vlasti savezne države Victorije zabranile seizmička istraživanja kako bi se zaštitio morski život, a onda je Federalni sud Australije 2023. priznao starosjedilački narod Eastern Maar kao tradicionalne vlasnike područja od 8578 kilometara kvadratnih u jugozapadnoj Victoriji, uključujući i stijene iz ove priče.

Kao što smo već rekli, Dvanaest apostola moguće je promatrati s uređenih vidikovaca iznad uzburkanog Južnog oceana. Najbolje vrijeme za to je zalazak sunca, kad stijene dobiju divne zlatne, crvene i narančaste tonove. U sumrak se ondje nerijetko mogu vidjeti i mali pingvini. Za poseban doživljaj, tu je i spektakularan pogled iz zraka, tj. panoramski let helikopterom tijekom kojeg će vam područje od Obale brodoloma (Shipwreck Coasta) do Rta Otway ležati kao na dlanu.