Vedran je pronašao čak 170 poruka u boci, prvu još kao dječak! Čuva ih u piramidama i igluu koje je podigao vlastitim rukama

Neki ljudi svoj život začine jednom posebnom vrstom čarolije. Jedan od takvih je Vedran Petešić. Ako tražite ‘obično’ kod njega to nećete pronaći, njegova je svakodnevica ipak malo drugačija. U njoj, a gradi je u mjestu Sali na Dugom otoku, pošta stiže u, kako sam kaže, morski pretinac, a u njegovu masliniku niču piramide i iglui. Vedran Petešić nakratko nam je odškrinuo vrata svog neobičnog svijeta.

Rođen 1959. godine, za sebe će jednostavno reći da je vodenjak sa svojim modelom života. Dobar dio njega proveo je, što se tiče službene karijere, u građevini, no istodobno je umjetnička duša koja u svakom kamenu i komadu drveta vidi potencijalno umjetničko djelo. No, jedna od njegovih najvećih strasti ipak su poruke u boci.

Naime, Vedran Petešić je jedan od najvećih kolekcionara poruka u boci. Dosad ih je pronašao čak 170, prvu dok mu je bilo samo 13 godina, a plan mu je upisati se i u Guinnessovu knjigu rekorda. Svakih nekoliko dana, govori nam, ide stazama otoka, obilazi uvale u kojima se navlače nakupine i naplavine. Traga po ambalaži, pronjuška, kaže, i naposljetku, zahvaljujući budnom oku i pronađe.

Poruke u boci koje je dosad pronašao bačene su većinom u Sredozemlju. “Ako se baci staklena boca koja je dobro zabrtvljena, i to s klasičnim plutom kao čepom i porukom koja je pisana običnom grafitnom olovkom na dobroj podlozi, i ako ima naveden datum kada je bačena, to je najviše vrijedno, kao i da se može obrazložiti mjesto gdje je bačena…”, objašnjava Vedran. Ako u poruci postoji kontakt, dodaje, pokušat će ga i ostvariti, a to može dovesti do svakakvih iznenađenja.

Tijekom godina, Vedran je postao pravi stručnjak za pronalaženje poruka u boci. Zna gdje ih pronaći, s obzirom na struje u Jadranu. No, isto tako primjećuje da se more promijenilo. “Od 2012. godine kada se os zemlje pomjerila za neku gradaciju, poremetile su se i jadranske struje, nije isto kao prije. I korenti su drugačiji. I naplavine su drugačije, a nema više ni smeća kao što je bilo”, govori Vedran.

Jedan od njegovih najposebnijih pronalazaka je poruka u boci koja datira iz 1986. godine i potječe iz Crnog mora. “Tu je poruku u boci pronašao jedan makedonski pomorac, koji je napisao nadopunu i bacio je u Jadransko more“, pojašnjava te dodaje kako u njegovoj pozamašnoj kolekciji ima i dosta poruka u boci iz Španjolske, ali i Italije.

No, poruke u boci nisu jedino što njegov pogled traži u šetnjama. Vedran traga i za naplavinama, odnosno komadima drva od kojih onda radi skulpture. Isto tako, nailazio je čak i na zalutale brodice koje je naknadno uredio. Te predmete, govori, njegovo oko vidi drugačije, u obliku umjetničke kreacije.

Za mnoge druge priča bi tu završila, no ne i za Vedrana. Naime, on svoje poruke u boci, ali i svoja umjetnička djela izlaže u jednom doista posebnom izložbenom prostoru. Kao prvo, riječ je o njegovu masliniku. Kao drugo, izlaže ih, ni manje ni više, nego u piramidama i igluu koje su također njegovih ruku djelo!

“Na jednom običnom ravnom platou sam napravio prvu veliku piramidu od osam metara. Onda sam izgradio i druge sestrice, dvije male da ne bude sama ova vela, od drvene građe, i one su oko četiri metra velike”, govori. No, izgradio je isto tako i građevinu nalik na iglu površine 20 metara četvornih i to od ostataka plastičnih panela. To je zdanje trebalo biti suprotnost piramidama, u smislu toplog i hladnog. “Plastična konstrukcija, ožbukana, malo izolacije radi topline i hladnoće, ugodne temperature, posebne akustike. Svježe je, i u piramidi je isto svježe, ima dobru izolaciju, ne mijenja se temperatura ni zimi ni ljeti”, kaže.

Iglu je, kao najnovija građevina u njegovoj ‘zbirci’ u kojoj ima čak i obeliska, nastao manje-više slučajno. Imao je komade plastike u tom obliku i želio je napraviti sunčevi sat, no nastala je ova građevina. Zanimalo nas je isto tako zašto uopće i piramide.

“To je geometrijsko tijelo koje je najjednostavnije za izradu. I u njemu je neka energija, malo čudnija… U tom prostoru nema prašine, ugodno je, ima tu drugačiju energiju, tišinu… “, govori Vedran koji je izradio i mumiju u prirodnoj veličini, a još mu je u planu izraditi i ‘čuvaricu’, tri metra veliku sfingu. U Egiptu, kaže, nije bio, no zna dosta o toj tematici. Odlazak tamo također je na listi želja.

Vedran nema problema sa stvaralačkom inspiracijom. “Mašta radi, dva, tri dana njuškam i onda samo krene… Općenito ja samo vrtim film, meni se sve te ideje odmah obrade, srede, ja realiziram sve to u glavi, matematički je potvrđeno i uređeno, i izvučem svoju sliku kako bi to trebalo izgledati”, govori. Svoja djela nesebično ostavlja na uvid svim zainteresiranima. Svatko je slobodan ući u maslinik, u tu neobičnu umjetničku galeriju, i razgledati ih, bez naplate ulaznice.