Ovo je jedna od najljepših plaža na koju sam ikad kročila: dok većina turista spava tu se može vidjeti pravo čudo prirode

Na najistočnijoj točki arapskog poluotoka, u Omanu, nalazi se jedno doista posebno mjesto, znano po imenu Ras Al Jinz. Meni osobno to je jedna od najljepših plaža na koje sam ikada kročila. Topli, nježno žućkasti pijesak, more intenzivne modro-zelene boje i ogromne stijene… Jednostavno, kombinacija iz snova. No, ona ne bi bila to bez priče o jednoj nevjerojatnoj životinji.

Puno ime tog mjesta, Rezervat kornjača Raz al Jinz, manje-više razjašnjava stvar. Riječ je o slavnoj lokaciji gdje svoja jaja dolaze polagati goleme želve, neke od najvećih morskih kornjača. Odrasle jedinke dosegnu od 83 do 114 centimetara, a mogu težiti između 110 i 190 kilograma…

Prije nego što uopće krenem dalje, moram priznati da smo mi ‘sve fulali’. Za početak, došli smo u ožujku. Kao drugo, tu nevjerojatnu plažu Rezervata posjetili smo usred dana, po najvećoj žegi. No, to je došlo s određenim pogodnostima: taj nevjerojatan kutak Omana imali smo doslovno za sebe. Ako se dobro sjećam, mislim da smo tijekom našeg boravka tamo vidjeli još samo tri osobe, i to na sekundu…

Postoji nekoliko razloga zašto smo ‘fulali’. Iako kornjače plažu pohode praktički cijele godine, postoje dijelovi godine kada je njihova aktivnost najintenzivnija. Goleme želve svoja jaja polažu na tamošnjim plažama od svibnja do rujna. Njih čak oko 20 tisuća uputi se u tom razdoblju godine do istočne obale Omana kako bi iskopale rupe u pijesku i u njih položile ukupno od 50 do 60 tisuća jaja. Od srpnja do prosinca pak traje period izlijeganja malih kornjača.

Ta kornjača, golema želva, nije jedina koja pohodi obale Omana, no definitivno je jedan od njezinih najslavnijih posjetitelja. Tu jaja dolazi polagati i glavata, karetna i maslinasta želva te sedmopruga usminjača, najveća morska kornjača koja može dosegnuti težinu od 300 do 500 kilograma te duljinu do 183 centimetra. Najveća ikada imala je nevjerojatnih 916 kilograma!

No, Ras Al Jinz je posebno značajan upravo u kontekstu goleme želve. Naime, on je jedino mjesto u Omanu gdje legalno možete, u sklopu vođenih tura koje se odvijaju navečer ili pak u ranu zoru, promatrati goleme želve kako polažu jaja ili pak izlijeganje malenih kornjača. Dio je većeg zaštićenog područja pod imenom Rezervat kornjača Ras al Had koji je pak jedino mjesto na području Indijskog oceana gdje tu kornjaču u tim aktivnostima možete gledati u divljini. Za rezervat Ras Al Jinz kažu da, kada je sezona na vrhuncu, u isto vrijeme tijekom vođenog obilaska, možete vidjeti čak 100 golemih želvi, kao i da praktički nema noći a da ne vidite neku od tih životinja…

Mi smo dakle sve napravili po svom. Ras Al Jinz nam nije bio konačni cilj putovanja, nego tek jedna od ‘postaja’ na proputovanju, no iako smo došli u dvostruko krivo vrijeme, svejedno smo se osjećali kao da smo osvojili jackpot. Bilo je nevjerojatno stajati na toj plaži, ne samo zbog njezine ljepote nego i zbog njezine nevjerojatne čistoće.

U današnje vrijeme takvoj djevičanskoj čistoći i netaknutosti teško se može svjedočiti. Ne samo u Omanu, ali opet s druge strane pogotovo u Omanu. Ta nas je zemalja osvojila na bezbroj načina, a jedina zamjerka bila je upravo smeće na plažama. Stanovnici Omana obožavaju boraviti vani, na otvorenom, no to dolazi s određenom cijenom. Plaže često budu prepune smeća, što je posebno vidljivo na onima malo dalje od glavnog grada Muscata, gdje nije organizirano čišćenje istih niti pak ima kanti za smeće. Iz mekanog pijeska često vire ostaci brojnih piknika, od štapića za ražnjiće do konzervi, i naravno plastike. Plaža u rezervatu Ras al Jinz, barem ovaj njezin najpopularniji dio koji smo mi posjetili, sušta je suprotnost tom neredu koji se može pronaći na plažama koje nisu pod službenom zaštitom kao ova.

Doduše, naišli smo plaži na niz tragova koji su dali naslutiti prisutnost tih nevjerojatnih životinja… Primjerice, velike rupe u pijesku. Ili pak ostaci ljuski jajeta iz kojih su se izlegle male kornjače, nakon što su svojim jajnim zubom na vrhu čeljusti probile ljusku i zatim je napustile sljedeći instinktivni zov oceana. Nažalost, vidjeli smo i jednu mrtvu kornjaču, koju je more izbacilo na obalu, kao i neku čudnovatu duguljastu ribu koju je zadesila ista sudbina… I mnoštvo ptica koje su gacale u plićini.

Ovaj komadić omanske obale, koji u biti služi kao predivni podsjetnik kako bi to moglo izgledati kada bi se svi općenito malo bolje potrudili oko prirode, u biti je samo komadić mnogo većeg Rezervata za kornjače Ras al Had osnovanog 1996. godine. Njegova ukupna površina iznosi 120 kilometara četvornih i njegovim je granicama zaštićeno oko 45 kilometara obale, od Ras al Hadda na sjeveru do Ras Ruwaisa na jugu. Ovaj najpoznatiji i najpopularniji dio po kojem smo mi imali čast i sreću hodati tog dana i na kojem se nalazi i i Centar za kornjače u sklopu kojeg možete organizirati i vođeni obilazak, dugačak je oko 1000 metara.

No, područje je zanimljivo i mimo oklopljenih morskih gorostasa. Naime, u tom su području otkrivena značajna arheološka nalazišta: luka i ostaci brodova iz brončanog doba te niz drugih artefakata koji se mogu spojiti s civilizacijom iz doline Inda, što pak ukazuje na važnost te točke u povijesti pomorskog prometa i trgovine.