Ovo europsko selo izbrisano je s lica zemlje u samo nekoliko sati! Zovu ga Pompejima 20. stoljeća i krije potresnu priču

Prije rata Oradour-sur-Glane bio je mirna ruralna zajednica u središnjoj Francuskoj. Godine 1944. selo je ostalo u ruševinama nakon što su pripadnici njemačkog Waffen-SS-a gotovo u potpunosti „izbrisali“ cijelo selo. Danas posjetitelji mogu obići stari dio Oradoura gdje su urušeni zidovi, automobili i brojni predmeti iz svakodnevnog života ostali netaknuti više od sedamdeset godina. Ruševine sela služe kao podsjetnik na nacističke zločine koje nisu doživjeli samo Francuzi nego i brojni drugi civili širom Europe koji su se našli pod nacističkom okupacijom, piše na službenim stranicama Nacionalnog muzeja Drugog svjetskog rata.

Divizija je stigla u Francusku početkom 1944. godine nakon dvije godine provedene na Istočnom frontu, gdje je sudjelovala u borbama i gušenju sovjetskog partizanskog otpora. Pod zapovjedništvom Heinza Bernharda Lammerdinga jedinica je već tada bila povezana s brutalnim odmazdama nad civilima i spaljivanjem sela

Nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji 6. lipnja 1944. godine Das Reich dobio je zadatak krenuti prema sjeveru Francuske i pomoći njemačkim snagama. Istovremeno su dobili naredbu da uguše djelovanje francuskog pokreta otpora i ponovno učvrste njemačku kontrolu nad dijelovima zemlje.

Ujutro 10. lipnja 1944. stanovnici Oradoura vjerovali su da ih čeka još jedan običan dan. Selo tijekom rata nije bilo važna vojna točka i ondje se rijetko moglo vidjeti njemačke vojnike. Oko dva sata poslijepodne između 120 i 200 pripadnika SS-a opkolilo je mjesto i blokiralo sve ulaze i izlaze. Stanovnicima je naređeno da se okupe na glavnom trgu zbog navodne provjere identiteta. Većina ljudi isprva nije bila zabrinuta jer su vjerovali da je riječ o rutinskoj kontroli. No ubrzo je postalo jasno da situacija nije uobičajena. Muškarci su odvojeni od žena i djece, a zatim raspoređeni u nekoliko gospodarskih zgrada na rubu sela. Žene i djeca odvedeni su u crkvu.

Selo je u svega nekoliko sati gotovo potpuno uništeno. Preživjelo je tek sedam osoba, a upravo zahvaljujući njihovim svjedočanstvima povjesničari su kasnije uspjeli rekonstruirati događaje toga dana. Posebno je poznato svjedočanstvo Marguerite Rouffanche, jedine žene koja je uspjela pobjeći iz crkve i preživjeti.

Prema izvorima sa stranice Nacionalnog muzeja Drugog svjetskog rata, točan razlog napada na Oradour nikada nije do kraja razjašnjen. Njemačko zapovjedništvo tvrdilo je da su stanovnici surađivali s francuskim pokretom otpora, no brojna svjedočanstva govore da selo nije bilo uključeno u otpor. Neki povjesničari vjeruju da je riječ bila o odmazdi povezanoj s ubojstvom njemačkog časnika Helmuta Kämpfea, dok drugi smatraju da je Oradour jednostavno postao simbol zastrašivanja stanovništva nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji.

Ono što Oradour-sur-Glane danas čini jedinstvenim u Europi jesu njegove ruševine koje su ostale gotovo netaknute od 1944. godine. Nakon rata predsjednik Charles de Gaulle donio je odluku da selo neće biti obnovljeno nego sačuvano kao trajni memorijal. Novo naselje izgrađeno je nekoliko kilometara dalje, dok je stari Oradour ostao zamrznut u vremenu.

Danas ruševine održava francusko Ministarstvo kulture. Prostiru se na oko 40 hektara i godišnje ih posjeti oko 300 tisuća ljudi. Uz ostatke kuća i ulica mogu se vidjeti spaljeni automobili, bicikli, šivaće mašine i brojni drugi predmeti koji i dalje stoje ondje gdje su ostavljeni tijekom ljeta 1944. godine.

Oradour-sur-Glane danas je jedno od najvažnijih mjesta sjećanja na Drugi svjetski rat u Francuskoj. Često ga uspoređuju s češkim Lidicama, još jednim selom koje je doživjelo sličnu sudbinu tijekom nacističke okupacije. Upravo zato Oradour nije samo memorijal francuske povijesti nego i simbol stradanja civilnog stanovništva širom Europe tijekom rata.