Posjetili smo alpski gradić udaljen svega tri i pol sata vožnje od Zagreba i cijene su nas ugodno iznenadile. Vratili bismo se već sutra

Na prvi spomen Austrije, mnogima misli odmah lete prema prijestolnici Beču, Mozartovom rodnom gradu Salzburgu ili pak turističkom magnetu Innsbrucku. No nas je u toj alpskoj zemlji, poznatoj po vrhunskim skijalištima, očuvanoj prirodi i bogatoj kulturnoj baštini, očarala regija Murau, koja s čak osam planinskih vrhova u svom susjedstvu nudi bezbroj mogućnosti za odmor, kako zimi, tako i ljeti. Smještena u južnim Tauernskim Alpama, na nadmorskoj visini između 700 i 2800 metara, skriva i istoimeni grad, pravi dragulj austrijske savezne pokrajine Štajerske.

Nad njim bdiju planine Niedere Tauern i Nockberge, a centrom mu protječe rijeka Mura, moćna i brza ljepotica čije neprestano žuborenje stvara prekrasnu zvučnu kulisu uz koju smo se budili svakog jutra. Grad Murau nevjerojatno je šarmantan, miran i prepun fotogeničnih detalja. Iako se na prvi pogled čini da se njegova povijesna jezgra može prehodati za čas, čim skrenete na tzv. Murpromenadu, divnu šetnicu koja prati rijeku, zaboravit ćete na vrijeme i prepustiti se uživanju.

S jedne strane impresivne drvene verande koje krase stare kuće u centru, a s druge prava riječna božica! Zove se Murna, a njezina brončana skulptura doslovce izranja iz stijene u vodi, kao utjelovljenje snage rijeke te podsjetnik na njezinu ključnu ulogu u razvoju grada i regije.

Nađete li se u Murauu, prošetajte se obalom kasno navečer. Ulična i dekorativna rasvjeta tad se prigušuje ili djelomično isključuje, najčešće između ponoći i 4:30 sati. Takva praksa ne pridonosi samo uštedi energije, nego i smanjenju svjetlosnog onečišćenja te stvaranju romantičnog ugođaja s jedinstvenim pogledom na zvijezdama posuto nebo.

Tijekom boravka u Štajerskoj odsjeli smo u prekrasnom obiteljskom hotelu Murauer Gasthof Hotel Lercher, smještenom u samom srcu povijesne jezgre grada, na mirnoj lokaciji tik ispod dvorca Murau. Hotel je prije gotovo 300 godina bio tradicionalna gostionica, a sad ponosno nosi četiri zvjezdice te uspješno spaja tradiciju i suvremenu udobnost.

Prostrane sobe imaju odlično opremljene kupaonice i balkone s kojih puca fantastičan pogled na netaknutu prirodu, a tu je i mali wellness centar sa saunom, parnom kupelji i infracrvenom kabinom, idealno za opuštanje nakon dana provedenog u istraživanju regije. Hotelski restoran priča je za sebe: regionalni specijaliteti pripremljeni od sezonskih namirnica ostavili su nas bez teksta.

Dimljena pastrva, domaća krem juha od rajčice, ragu od srnjaka, marinirane jagode sa sirupom od smrekovih iglica, grilana jezerska zlatovčica, domaći jastučići od svježeg sira… Ma sve je bilo za prste polizati! Posebna pogodnost za goste hotela je i Murau Guest Card, kartica koja vam, između ostalog, omogućuje besplatno korištenje javnog prijevoza te žičara Kreischberg, Grebenzen, Lachtal i Kornockbahn, kao i ulaz u muzeje te posjete bazenima i kupalištima.

A s obzirom na to da je Murau 2010. proglašen ”gradom piva”, obišli smo i njegovu pivovaru, mjesto na kojem nastaje poznato austrijsko pivo Murauer. Osnovana davne 1495., ova pivovara godišnje proizvede oko 300.000 hektolitara piva, a posjetiteljima nudi zanimljive ture koje, naravno, završavaju degustacijom pet vrsta piva.

U sklopu pivovare je i trgovina u kojoj se mogu kupiti različiti suveniri te proizvodi inspirirani pivarskom tradicijom Muraua: pivski sapuni, pivska sol, bomboni i želei od piva, brojne craft i sezonske pivske varijante… Mi smo se kući vratili sa šest boca koje smo platili tek nešto više od šest eura!

I taman kad smo pomislili da je ovoj avanturi došao kraj, u srcu Muraua otkrili smo još jednu zanimljivost: pivsku ljekarnu! ”Murauer Bierapotheke” nalazi se u jednoj od najstarijih zgrada u gradu, u njoj je do 2015. djelovala prava ljekarna, a onda su je zamijenili pivski bar i specijalizirana trgovina u kojoj se prodaju apotekarski proizvodi na bazi piva i hmelja: od kozmetike do pivskog senfa! Ima logike, pogotovo ako znate da se umjerena konzumacija piva još u srednjem vijeku smatrala prirodnim lijekom.

Prije povratka u hotel svratili smo i do dvorca Murau (Schloss Obermurau), jedne od glavnih znamenitosti ovog divnog austrijskog grada. Kao srednjovjekovna utvrda spominjao se još oko 1250., no u 17. stoljeću biva srušen da bi se na njegovom mjestu izgradio velebni dvorac u današnjem obliku. Zdanje je od tad u trajnom vlasništvu obitelji Schwarzenberg.

Danas se u dvorcu Murau nalazi muzej u kojem se na organiziranim vođenim turama mogu vidjeti galerija slika, viteška i ”mačja” dvorana, tamnica, kapela, kneževska zbirka tapiserija, oltari iz 17. stoljeća, keramičke peći iz kasnog 16. i ranog 17. stoljeća… Renesansni kompleks s baroknim interijerima zbilja je nalik vremeplovu i definitivno ga vrijedi posjetiti.

Ako volite povijest, preporučujemo vam razgled Muraua uz Annu Neumann, odnosno vodičicu koja utjelovljuje tu iznimno sposobnu ženu koja je svojim djelovanjem obilježila povijest grada te u mnogočemu nadmašila brojne muškarce svog vremena. Jedna ulica u Murauu nazvana je po njoj, a dobila je i svoj brončani kip u prirodnoj veličini.

Anna je, naime, gradom gospodarila desetljećima, sve do svoje smrti 1623. Poživjela je čak 88 godina i udavala se šest puta. Bila je poznata po naprednim poslovnim idejama: svojim podanicima omogućavala je da kod nje pohranjuju novac uz kamatu, obnovila je građansku bolnicu te regulirala korištenje šuma i pašnjaka.

Trag njezinog djelovanja u austrijskom Murauu vidljiv je i danas. Naime, oko 40 povijesnih kuća i dalje ima pravo na besplatno drvo iz okolnih šuma. Riječ je o stoljećima staroj povlastici koju je, kao oblik pomoći lokalnom stanovništvu, osobito nakon velikih požara i tijekom obnove grada, uvela upravo Anna Neumann.

Njezino bogatstvo i utjecaj izazivali su zavist pa su je protivnici često optuživali i za vještičarenje. Unatoč tome, nastavila je uspješno upravljati svojim posjedima. Posljednji suprug bio joj je grof Georg Ludwig von Schwarzenberg, koji je nakon njezine smrti dao sagraditi dvorac koji i danas dominira brežuljkom iznad Muraua.

Anna Neumann umrla je kao protestantkinja pa nije smjela biti pokopana u gradskoj župnoj crkvi. Iako je nadbiskup Salzburga odobrio crkveni pokop, njezino tijelo položeno je tako da joj je glava ostala izvan crkvenog prostora. Tek 1873. dobila je dostojno posljednje počivalište u crkvi kapucinskog samostana. Murau možda jest malen, ali svojim pričama i atmosferom potpuno je nadmašio sva naša očekivanja. U jedno smo sigurni: ovom austrijskom dragulju kad-tad ćemo se vratiti!