U najvišem naseljenom mjestu u Hrvatskoj obitelj je spasila staru školu od propadanja. Danas u njoj možete prespavati, vježbati i posuđivati knjige

U Begovom Razdolju, na 1078 metara nadmorske visine, zima traje duže nego drugdje u Hrvatskoj. Riječ je o najviše smještenom naseljenom mjestu u zemlji, zaseoku u srcu Gorskog kotara u kojem se život oduvijek ravnao prema planini. Ondje, među kućama raštrkanim po padini, stoji zgrada koja je od 1850. godine bila osnovna škola. Generacije goranske djece trčkarale su njezinim hodnicima, sjedile u hladnim učionicama i čekale zvono kao i mnogi od nas. Danas se u istu zgradu dolazi ponovno, ali s veseljem i iz sasvim drugih razloga.

Nekadašnjih 385 četvornih metara školskog prostora, uz okućnicu od dodatnih 1400 četvornih metara, pretvoreno je u kuću za odmor pod nazivom Stara škola. Iza preobrazbe stoje Tanja i Zigi, vlasnici s dugogodišnjim iskustvom u turizmu, koji su nakon godina provedenih na moru odlučili prijeći u planine. Presudila je, kako kažu, njihova privrženost Gorskom kotaru i samom Begovom Razdolju. Obnova je započela 2017. godine, a u tome im je pomogao arhitektonski ured PS architects, koji vode Alessandro Sonnati i Darka Perinčić.

Zgrada izvana i dalje izgleda kao i nekada, ali kao da je imala, kako bi rekli, „facelift“. Vanjski izgled se nije mijenjao, ali, naravno, bilo je potrebno tehnički obnoviti samo pročelje. Ideja vlasnika je i bila da škola ostane prepoznatljiva i da kuća diše ritmom planinskog podneblja. Pročelje je stoga zadržalo svijetli bež ton, razlomljen drvom, dok u unutrašnjem dijelu prevladavaju blage nijanse sive. Prostori su svijetli i pročišćeni, gotovo strogi, no drvo koje se provlači kroz sobe i hodnike vraća im toplinu. Najupečatljiviji trag prošlosti ostao je nad glavama gostiju: izvorna drvena konstrukcija krova, obnovljena i ostavljena vidljivom, nosi cijelo potkrovlje poput kostura starog broda.

Raspored kuće čita se kao tlocrt nekadašnje škole, samo s novim sadržajem. U suterenu, gdje je nekoć bila zbornica, danas je sala za sastanke. Kabinet tehničke kulture postao je spremište za bicikle, opremljeno alatom za popravke, a prostor u kojem se vježbao školski tjelesni sada je teretana za goste. Kat iznad zadržao je učionice, ali u njima se više ne sjedi u klupama; pretvorene su u tri dvokrevetne i jednu četverokrevetnu sobu, svaka s vlastitom kupaonicom i imenom koje ne skriva podrijetlo kuće. Gosti tako spavaju u sobama 1a, 2b, 3c i 4d, a na istom katu dijele kuhinju i blagovaonicu. Potkrovlje je uređeno kao apartman za četiri osobe s dvije kupaonice, do čije galerije vode stepenice od drva i čelika, izrađene po mjeri upravo za ovaj prostor. Ondje je ostala i knjižnica, puna knjiga i društvenih igara, kao tihi podsjetnik da se u ovoj kući nekada učilo.

Namještaj je dijelom kupljen, no dio priče krije se u predmetima koji su u kući zatečeni. Zahvaljujući spretnim rukama vlasnika, stari stolci i stalak za bicikle obnovljeni su i vraćeni u uporabu, pa kuća i u detaljima čuva vezu s vlastitom poviješću. Iz ureda PS architects objasnili su da je cilj bio prozračan i suvremen prostor koji drvenim elementima zadržava toplinu, a istom logikom vodila se i briga o rasvjeti koja je morala biti topla, štedljiva i nenametljiva. Kod vanjskih svjetiljki posebno se pazilo na svjetlosno onečišćenje, što u mjestu na tisuću metara visine ima i praktičan smisao, jer noćno nebo nad Gorskim kotarom spada među najtamnija u Hrvatskoj.

Kod škole se nalazi i prostrana okućnica s vanjskom terasom uronjenom u autentično zelenilo Gorskog kotara. Iako je izgledom privlačna, pretpostavljamo da se ovdje i ne provodi previše vremena, jer tko bi sjedio na jednom mjestu kad je toliko prilika u okolici. U svako godišnje doba ovdje vam neće nedostajati lokacija za istraživanje. Doslovno se od kuće možete uputiti pješice prema Bjelolasici ili Samarskim i Bijelim stijenama i uživati u nevjerojatnoj prirodi.

Stara škola u Begovom Razdolju danas je primjer kako se zgrada može promijeniti, a ipak ostati svoja. Prostor koji je nekada počivao na rasporedu sati, zvonu i pravilima sada živi bez toga, ali njegov karakter nije izbrisan, nego mu je dopušteno da se nastavi u novom obliku. Malo je škola u koje se ljudi vraćaju svojevoljno. Ova je definitivno jedna od njih.