Na Cresu su u kući od 25 kvadrata stvorili tri etaže! Podovi su prozirni i napravljeni od drvenih letvica kroz koje prolazi svjetlost

Koliko je zapravo prostora potrebno čovjeku za ugodan život? Pedeset, sto ili možda dvjesto četvornih metara? Odgovor na to pitanje vjerojatno ovisi o našim navikama, potrebama, ali i sposobnosti da se odreknemo stvari koje nam nisu nužne. Međutim, kada se u cijelu priču uključe arhitekti, čak i devet četvornih metara po etaži može postati dovoljno za sasvim pristojan životni prostor. Zvuči pomalo nevjerojatno, ali upravo su to uspjeli napraviti slovenski arhitekti na Cresu. I pritom su osmislili interijer koji, priznajemo, izgleda doista fantastično.

Arhitekti su projekt nazvali Pier-Lighthouse, a radi se o obnovi stare kamene kuće smještene na uglu malog trga na otoku Cresu. Cijelu priču potpisuje poznati slovenski arhitektonski ured OFIS. Kuća ima ukupnu površinu od 25 četvornih metara, dok njezine unutarnje dimenzije iznose svega tri puta tri metra. Međutim, ono što je čini posebno zanimljivom nije njezina veličina, nego način na koji su arhitekti odlučili iskoristiti svaki centimetar raspoloživog prostora.

Obnova starih otočnih kuća često predstavlja ozbiljan izazov, ponajprije zbog ograničenog pristupa gradilištu i otežane dostave građevinskog materijala. Upravo su takve okolnosti odredile i pristup ovom projektu. Srećom, postojeći kameni zidovi bili su dovoljno čvrsti da ih nije trebalo uklanjati, pa su arhitekti odlučili sačuvati izvornu vanjštinu građevine, a njezinu unutrašnjost potpuno isprazniti.

Uklonjene su sve međukatne konstrukcije, čime je nastao jedinstveni vertikalni prostor omeđen starim kamenim zidovima. Unutar tog praznog volumena osmišljena je nova, iznimno lagana drvena konstrukcija koja istodobno služi kao nosiva struktura, podna površina, stubište i namještaj. Drugim riječima, čitava unutrašnjost oblikovana je kao jedan veliki, višenamjenski komad namještaja koji se proteže kroz sve etaže kuće.

Za njegovu izradu korištene su drvene letvice presjeka samo četiri puta četiri centimetra, koje su prema preciznom nacrtu sastavljane izravno na gradilištu. Konstrukciju nose tri okvira unutar kojih su smještene i električne instalacije, prekidači te rasvjeta. Takvo rješenje omogućilo je maksimalnu iskoristivost prostora, ali i stvorilo neobičan vizualni dojam koji ovu kuću izdvaja od klasičnih primjera obnove tradicijske arhitekture.

Vjerojatno najzanimljiviji dio cijelog projekta predstavljaju međukatne konstrukcije. Umjesto punih podnih ploha, arhitekti su koristili nizove drvenih letvica između kojih ostaju otvori. Debljina takvih podova iznosi svega četiri centimetra, što je u ovako skučenom prostoru iznimno važna ušteda.

Mađutim, njihova funkcija nije isključivo konstruktivna. Na krovu je izveden novi otvor kroz koji prirodna svjetlost ulazi u kuću, prolazi između letvica i spušta se sve do prizemlja. Na taj način osvjetljava sve etaže, dok izmjena svjetlosti i sjene tijekom dana stvara zanimljive geometrijske uzorke.

Otvorena struktura interijera, naravno, postavlja i pitanje privatnosti. Arhitekti su ga riješili oblikovanjem zasebnih niša koje se prema potrebi mogu zatvoriti zavjesama. Takvi prostori služe za sjedenje, odmor ili spavanje, a njihova je prednost što ne zahtijevaju klasične pregradne zidove koji bi dodatno smanjili ionako skromnu površinu.

U prizemlju se nalaze kuhinja i blagovaonica, na prvom katu dnevni boravak koji se može pretvoriti u spavaonicu, dok je na drugom katu smještena dodatna spavaća zona. Kuća ima i dva mala sanitarna prostora, jedan s tušem i umivaonikom, a drugi s WC-om i umivaonikom. Sve je podređeno jednostavnom načelu da nijedan dio unutrašnjosti ne smije ostati neiskorišten.

Zanimljivo je još napomenuti i da je sama gradnja imala svoju društvenu dimenziju. Majstori iz Slovenije tijekom sastavljanja drvene konstrukcije uredili su improviziranu radionicu na trgu ispred kuće, koja je ubrzo postala mjesto okupljanja lokalnih stanovnika. Mještani su razgovarali s majstorima, promatrali njihov rad, a neki su ih čak zamolili da im usput nešto poprave.

Iako je rezultat arhitektonski vrlo zanimljiv, moramo priznati da ovakav način stanovanja vjerojatno nije za svakoga. Život na tri etaže, s podovima kroz koje se vidi i tek zavjesama koje odvajaju privatne prostore, zahtijeva određenu prilagodbu. No upravo nam se ta pomalo eksperimentalna strana projekta posebno sviđa. Arhitekti su se odvažili potpuno promijeniti uobičajenu organizaciju stambenog prostora i ponuditi rješenje koje je istodobno funkcionalno, neobično i vizualno iznimno privlačno. A staroj kamenoj kući, koja izvana izgleda baš kao i prije obnove, podarili su poprilično neočekivanu unutrašnjost.