Zašto nikad ne objavljujemo loša iskustva iz restorana i s putovanja? Važnije je, a i teže, pronaći ono što vrijedi sačuvati i pohvaliti

Svakoga jutra, čim otvorimo mobitel, dočekaju nas vijesti o nesrećama, sukobima, tragedijama, poskupljenjima, prijevarama i svemu što je toga dana pošlo po zlu. Često još nismo ni ustali iz kreveta, a već imamo osjećaj da je svijet postao teško, nesigurno i prilično mračno mjesto. Jesmo li postali imuni na takav sadržaj? Ili nam je postao toliko normalan da ga bez obzira na loše emocije koje izaziva u nama i dalje svakodnevno konzumiramo? Loše vijesti uistinu je teško izbjeći, a još ih je teže potpuno zanemariti. No, mi smo odabrali drukčiji put…

Na Putnom Koferu nikada nećete pronaći crnu kroniku, političke sukobe, prepirke, skandale ni senzacionalističke priče kojima je jedini cilj izazvati ljutnju, strah ili gađenje. Ne zato što mislimo da takve teme ne postoje ili da nisu važne, nego zato što ih u javnom prostoru već ima dovoljno. Možda čak i previše.

Putni Kofer pokrenut je iz ljubavi prema putovanjima, prirodi, hrani i inspirativnim ljudskim pričama. Od samog početka željeli smo stvoriti mjesto na kojem ćete se moći odmaknuti od svakodnevnog ‘sivila’. Mjesto na kojem će otkriti selo za koje nikada niste čuli, upoznati čovjeka koji vlastitim rukama stvara nešto posebno, pronaći ideju za izlet ili jednostavno pročitati priču nakon koje će se osjećati barem malo bolje.

To ne znači da svijet promatramo kroz ružičaste naočale. Dobro znamo da život nije uvijek lijep, jednostavan ni pravedan. Znamo da iza mnogih turističkih razglednica postoje problemi, da ugostiteljstvo i turizam nisu lagani poslovi i da svako mjesto ima svoje bolje i lošije strane. Ipak, odlučili smo da Putni Kofer neće biti još jedno mjesto na kojem se ljudi svakodnevno podsjećaju na sve ono što ne valja. Želimo da kod nas pronađete ono čega u javnom prostoru često nedostaje. Inspiraciju, znatiželju, ljepotu i osjećaj da još uvijek postoje ljudi i mjesta vrijedni pažnje. Pozitivne priče nisu manje vrijedne vijesti.

Često nas pitaju zašto ne objavljujemo negativne recenzije restorana, hotela i drugih mjesta koja posjećujemo. Ne želimo nečiji višegodišnji rad svesti na jedno naše iskustvo. Naravno da se može dogoditi da obrok nije savršen, da se na uslugu čeka predugo ili da netko od osoblja nije bio najbolje raspoložen. Možda je kuhar toga dana bio bolestan, možda se nije pojavio dio zaposlenika, možda je došlo do problema s dostavom ili se jednostavno dogodio loš dan. Svi ih imamo.

Razlika je u tome što naš loš dan najčešće prođe neprimijećeno, dok jedna negativna objava na velikom portalu može mjesecima ostati vidljiva i ozbiljno naštetiti nečijem poslu. Iza malog restorana često nije velika kompanija s odjelom za odnose s javnošću. Iza njega su obitelj, kredit, neprospavane noći, sezonski radnici i vlasnik koji ujutro prvi otvara, a navečer posljednji zaključava vrata. Zato smo vrlo oprezni.

Ako nas neko mjesto ne oduševi, o njemu najčešće nećemo pisati. To ne znači da ćemo skrivati ozbiljne probleme, obmanjivati čitatelje ili preporučivati nešto u što ne vjerujemo. Znači samo da ne osjećamo potrebu javno kažnjavati nečiji posao zato što se naše iskustvo nije poklopilo s očekivanjima. Puno nam je važnije pronaći mjesta koja vrijedi preporučiti i dati prostor ljudima koji nešto rade dobro.

To što ne gradimo sadržaj na negativnosti ne znači da nikada ništa ne propitujemo. Kritika je potrebna, ali vjerujemo da mora imati smisao, kontekst i odgovornost. Postoji velika razlika između argumentiranog upozoravanja na ozbiljan problem i stvaranja drame radi većeg broja klikova.

Kada je riječ o nečemu što utječe na sigurnost ljudi, javni interes ili svjesno obmanjivanje gostiju, novinarska je dužnost o tome govoriti. No nije svaka hladna juha javni interes, kao što ni svaki neljubazan odgovor ne zaslužuje naslov koji će nekome godinama iskakati na Googleu. Prije objave uvijek pokušavamo zastati i zapitati se čemu određena priča služi. Hoće li nekome pomoći? Hoće li upozoriti na stvarni problem? Može li potaknuti promjenu? Ili će samo izazvati bijes, prikupiti nekoliko tisuća brzih klikova i ostaviti nečiji posao oštećenim? Ako je jedini rezultat negativna reakcija, takvu priču najčešće ne želimo objaviti.

Mogli bismo svakodnevno objavljivati sadržaj koji izaziva bijes. Mogli bismo isticati najskuplju kavu, najlošiju porciju, najneugodnijeg konobara i najružniji apartman. Takve bi objave vjerojatno izazvale mnogo komentara. Ljudi bi se svađali, dijelili vlastita loša iskustva i vraćali se provjeriti tko je kome što odgovorio. Brojke bi možda bile odlične, ali to nije zajednica koju želimo graditi.

Ne želimo da nas otvarate zato što ste uzrujani, nego zato što vas zanima što ćemo vam novo pokazati. Ne želimo da nakon čitanja imate još manje povjerenja u ljude. Želimo da poželite otići na put, prošetati prirodom, upoznati neki grad ili sjesti za stol malog restorana koji vas možda ugodno iznenadi. Ne mislimo da je pozitivnost naivna. Naprotiv, danas je za nju često potrebno više hrabrosti nego za cinizam. Najlakše je pronaći ono što ne valja. Puno je teže svakoga dana tražiti ono što vrijedi sačuvati, pohvaliti i pokazati drugima.

I hvala vam što nas čitate već gotovo šest godina. Hvala vam što smo zajedno stvorili zajednicu od gotovo 400.000 ljudi na društvenim mrežama, okupljenih oko pozitivnih priča i sadržaja koji nadahnjuje. Hvala vam i što nas već dvije godine svojim povjerenjem držite na prvom mjestu među najčitanijim medijima o putovanjima i gastronomiji u Hrvatskoj. Nastavit ćemo raditi s istim ciljem i jednakim entuzijazmom. Možda ćete idućih dana ponovno naići na poneku priču koju ste već čitali jer i naši novinari koriste zasluženi godišnji odmor. Ipak, potrudit ćemo se da vas svakoga dana dočeka nešto zanimljivo, lijepo i POZITIVNO.