Hrvatski grad izbio je na vrh međunarodne ljestvice po tome koliko brzo stanovnici stižu do posla, škole i trgovine. Zagreb je tek 50.

Kad razmišljamo o gradovima u kojima bismo voljeli živjeti, većini nas vjerojatno prvo na pamet padnu pogled na more, puno zelenila, mir i ulice na kojima se ne čuje stalna buka automobila. Pritom lako previdimo neke sasvim obične stvari koje nam svaki dan uzmu dobar dio vremena. Treba stići na posao, usput ostaviti dijete u školi, a na povratku svratiti u trgovinu. Koliko vam vremena ode samo na put? Upravo su o tome istraživači pitali stanovnike 62 grada u 11 zemalja, a na vrhu ljestvice našla se Pula. Šest od deset ispitanih Puljana reklo je da do većine svojih svakodnevnih odredišta stiže za najviše 15 minuta. U Zagrebu je isti odgovor dalo tek 18 posto ispitanika.

Istraživanje se zove Friendly City Index 2026, a provela ga je agencija Syno International na inicijativu Bolta. Ove su godine prvi put u njega uvršteni Pula i Dubrovnik pa je broj hrvatskih gradova porastao s pet na sedam. Pula je odmah završila na vrhu ljestvice, a isti objavljeni rezultat, 60 posto, imao je i latvijski grad Ogre. Na dnu je završio Bukurešt. Ondje je tek šest posto ispitanika reklo da do većine mjesta na koja redovito ide stiže za najviše 15 minuta.

Iza Pule najbolje je prošao Split, koji je zauzeo četvrto mjesto, a odmah iza njega našao se Osijek. U oba je grada polovica ispitanih rekla da im je do većine svakodnevnih odredišta dovoljno 15 minuta. Zadar, prošlogodišnji pobjednik, ove je godine deveti s 46 posto. Lani je takav odgovor dalo oko 54 posto ispitanih Zadrana.

Rijeka je sa 38 posto zauzela 16. mjesto, a Dubrovnik je s 23 posto završio na 38. Zagreb je na 50. mjestu, posljednji među sedam hrvatskih gradova koji su obuhvaćeni u istraživanju. Razlika između Pule i Zagreba iznosi 42 postotna boda. Drugim riječima, dok je u Puli 15 minuta dovoljno većini anketiranih, u Zagrebu je to slučaj kod manje od jednog od pet ispitanika.

Kad je trgovina nekoliko minuta od kuće, po kruh možete skoknuti i dok se kuha kava. Ako je i škola blizu, dijete možete otpratiti pješice, a do liječnika ili parka stići biciklom. Upravo je tu ideju popularizirao urbanist Carlos Moreno. U 15-minutnom gradu većina mjesta koja vam trebaju u svakodnevnom životu udaljena je najviše četvrt sata hoda ili vožnje biciklom od kuće.

A što su u Puli zapravo mjerili? U istraživanju Friendly City Index stanovnici su sami procijenili koliko im treba do mjesta na koja redovito idu. Iz objavljenih rezultata teško je iščitati koliko ih do tih mjesta stiže pješice ili biciklom. Bolt je zasebno objavio podatke o svojim ljetnim vožnjama u Puli. Prosječna je trajala 11 minuta, a gotovo osam od deset vožnji završilo je za manje od četvrt sata.

Kad sam pročitao da je u Zagrebu 15 minuta dovoljno za manje od petine ispitanih, izračunao sam koliko meni treba do mjesta na koja najčešće idem. Do posla mi treba pet minuta autom, do treninga šest, a do najbliže trgovine samo jedna. U takvom danu gotovo da i ne osjetim zagrebački prometni nered. To je jedna od stvari koje najviše cijenim kod života u Novom Zagrebu. Većinu svakodnevnih obveza obavim u kvartu ili sasvim blizu njega. No čim imam sastanak s druge strane Save, računica se znatno, znatno mijenja. Znam izgubiti i više od sat vremena samo na put do sastanka u gradu. Zato mi, kad me netko pita koliko mi treba da nekamo stignem u Zagrebu, prvo na pamet padne protupitanje. “Moram li preko Save?”