Crkvu tešku 672 tone preselili su u jednom komadu! Pet kilometara putovala je puna dva dana, zbog nje su proširene ceste

Prošlog ljeta u ovo vrijeme pripreme su još bile u punom jeku. Desetak dana kasnije, 19. kolovoza, pet minuta prije 8 sati ujutro, župnica i biskupica blagoslovile su crkvu i cestu. Pothvat koji je pratio cijeli svijet mogao je početi. Crkva u švedskom gradu Kiruna u Laponiji krenula je na put dug pet kilometara koji će trajati pet dana. Da, cijela crkva teška 672,5 tone u komadu je preseljena je na novu lokaciju! Nosio ju je transporter s 224 kotača.

Ova nevjerojatna akcija odvijala se prošle godine u najsjevernijem švedskom gradu Kiruna, u kojem živi nešto više od 17 tisuća stanovnika. Već se dugo znalo da se cijeli grad seli na novu lokaciju, a razlog je otkriće da se dosadašnja lokacija nalazi iznad najvećeg rudnika željezne rude u ovom dijelu Europe. U planskoj selidbi koja je trajala nekoliko godina, pisali su lokalni mediji, upravo je crkva bila najveći izazov.

Na kraju je crkva teška 672,4 tone i široka oko 40 metara prevezena je u cijelosti, bez rastavljanja, posebno pripremljenom trasom. Nosio ju je transporter s 224 kotača, a kretala se brzinom od otprilike pola kilometra na sat. Cijela kompozicija sa željeznim nosačima i skelama težila je više od 1200 tona.

Najzahtjevniji dio posla nije bila sama vožnja, nego trasa. Ceste na putu proširene su s devet na 24 metra i izravnane kako bi vožnja bila što mirnija, a taj je posao trajao godinu dana. Sa svega su uklonjeni semafori i rasvjetni stupovi, pa čak i jedan most koji je ionako bio predviđen za rušenje.

Crkva je najprije podignuta s temelja, ispod nje su postavljeni čelični nosači, a onda su se pod nju podvukli samohodni modularni transporteri. Cijelom operacijom upravljao je čovjek koji je pješice išao iza kompozicije s malom upravljačkom kutijom. Senzori su tijekom putovanja pratili svaki pomak unutar zgrade, a oltarna slika i orgulje bile su posebno osigurane. Vožnja je uključivala i dvije stanke za fiku, tradicionalnu švedsku popodnevnu pauzu za kavu.

Selidba je postala nacionalni događaj. Pratilo ju je četrdesetak švedskih i stranih medijskih kuća, a švedska televizija prenosila je cijelo putovanje uživo s tridesetak kamera postavljenih uz trasu, u maniri takozvane spore televizije. Uz cestu se okupilo tisuće ljudi, među njima i kralj Carl XVI. Gustaf, a navečer je na glavnom trgu organiziran koncert.

Kad je crkva stigla na svoje novo mjesto između groblja i centra mjesta, ostala je stajati na uzvisini s koje gleda prema gradu, baš kao i prije. Jedno se ipak promijenilo. Zgrada je zakrenuta za 180 stupnjeva, pa oltarni prostor sada gleda prema zapadu umjesto prema istoku, što je odluka donesena kako bi ulaz i dalje bio okrenut prema gradu i ljudima. Zvonik je krenuo na isti put tjedan dana poslije, 26. kolovoza 2025.

Razlog selidbe nalazi se stotinama metara ispod grada. Kiruna leži uz najveći podzemni rudnik željezne rude na svijetu, a što se dublje kopa, to se tlo iznad jače deformira. Rudarska tvrtka LKAB još je 2004. obavijestila gradsku upravu da tadašnje središte Kirune treba preseliti, jer se eksploatacija spuštala na novu glavnu razinu od 1365 metara dubine. Stanovnici su u međuvremenu počeli primjećivati pukotine na zgradama i cestama.

Selidba grada od tada teče u etapama. Novo gradsko središte službeno je otvoreno u rujnu 2022., a stanovnicima je ponuđena novčana naknada ili izgradnja novog objekta. Kod crkve takva računica nije funkcionirala. Rastavljanje je odbačeno zbog opasnosti da bi zgrada pritom izgubila kulturnu vrijednost, a i trajalo bi dulje uz veći rizik.

Kiruna kyrka gradila se između 1909. i 1912. prema projektu arhitekta Gustafa Wickmana, a posvećena je 8. prosinca 1912. Izgled joj duguje dvama izvorima, norveškim drvenim stavkirkama i samijskoj kolibi s širokom bazom i suženim vrhom. Za duge i snažne grede drvo je dopremljeno iz Rusije, točnije iz šuma uz Bijelo more, preko luke Narvik, piše turistička stranica Kirune.

Za posjetitelje priča još nije gotova. Crkva je i dalje zatvorena zbog radova oko nove lokacije i obnove interijera, no vijesti su dobre. Na oltarnoj slici nisu utvrđena vidljiva oštećenja nakon selidbe, radovi teku ispred plana, a nada se da bi se vrata mogla otvoriti već u proljeće 2027. umjesto u jesen te godine, kako je izvorno bilo predviđeno.