Prošetali smo gradom koji ima oblik zvijezde. Udaljen je od Zagreba samo tri sata vožnje i u njemu se nemoguće izgubiti

Kad zamislim ‘tipični’ talijanski grad javlja mi se slika zvonika okruženog kućicama, obično na vrhu nekog brdašca. No, jedan talijanski grad, koji me uvijek iznova fascinira koliko god puta ga posjetila, sušta je suprotnost tome. Nije na brdu niti u oči upada crkva. Upravo suprotno. Izvan njegovih granica, on djeluje skromno, ne pokazuje svoju istinsku grandioznost. No, nekoliko stvari ipak daju naslutiti da je ovdje nešto doista neobično i posebno. Primjerice, kad se vozite po glavnoj cesti uz taj grad primijetit ćete u zelenilo ‘odjevena’ uzvišenja’, u grad se uvesti kroz vrata, a u njegovom centru dočekat će vas golemi trg… No, najviše će vam otkriti upravo sama navigacija, odnosno karta područja. Ako bolje pogledate vidjet ćete da se vozite uz grad ili pak da se nalazite u gradu koji ima savršen oblik zvijezde! Taj se grad zove Palmanova!

U centru te zvijezde, na ogromnom trgu prikladnog imena Piazza Grande, dosad sam stajala dva puta, svaki put iznenađena, ali opet i očarana njegovim izgledom. A tamo bi me doveo tradicionalni šoping izlet koji radimo jednom godišnje. Cilj su tog jednodnevnog izleta kupovina nekih dragih nam namirnica u Udinama (i da, dobrano se isplati, čak i unatoč cijeni benzina) i usputni posjet Palmanova outletu, a onda, nakon toga, ako imamo vremena i volje, i malo razgledavanja. Bili smo malo razgledali i Udine, no u biti sada nekako taj izletnički šoping dan završavamo u Palmanovi. U biti, Aperol spritz ili pak kava i sladoled na glavnom trgu u gradu-zvijezdi budu baš idealan završetak istog!

Dakle, kad se nađemo u Palmanovi ne ‘kompliciramo’. U biti, dosad nismo jer nismo imali vremena. Prođemo kroz jedna od troja vrata, odnosno ulaza u grad koja nose imena Porta Aquileia, Porta Udine i Porta Cividale, parkiramo automobil i hitamo upravo na Piazza Grande, glavni gradski trg. Neobično je to mjesto, kao i sam grad, a u oči prvo upada,  barem meni, upravo njegova neobična praznina. Trg je šesterokutnog oblika i na njega izlaze, pravilno raspoređene, ulice Palmanove, u savršenom skladu koji se opet najbolje vidi iz ptičje perspektive. Većina njegove površine prekrivena je sitnim šljunkom.

Naravno, trg okružuju građevine, ali nijedna nema monumentalnost koja bi bila dostojna veličine samog trga. Najistaknutija je tamošnja katedrala, tzv. Duždeva katedrala, u pratnji nekako usamljene palme, zdanje koje je i sama pomalo ‘pomaknuto’. Naime, njezin je zvonik nesvakidašnje malen za crkvu te veličine. Naime, njegov su izgled i visina bili prilagođeni obrambenoj funkciji tog grada tvrđave: nije smio biti vidljiv neprijateljima i postati meta.

Usred trga pak se nalazi, na toj čistini prekrivenoj šljunkom koji je mamac za svu malu djecu koja posjete taj grad ili pak u njemu žive jer ćete uvijek pronaći nekog od njih da se tamo igra, nalazi se pak postament, odnosno postolje od istarskog kamena na kojem stoji visoki jarbol sa stijegom. Upravo je to jedan od glavnih simbola Palmanove, a kad se nađemo na tom trgu obično se i mi motamo oko njega. Prve godine smo uživali u street food festivalu koji je bio organiziran na trgu, a ove godine se naš malac sprijateljio s tamošnjom djecom pa smo ‘bacali oko’ na to što radi. To postolje datira s početka 17. stoljeća, dok je sam jarbol postavljen u 19. stoljeću te je visok 28 metara. Tako izdvojen objekt dodatno daje neobičnosti cijelom mjestu.

Zahvaljujući svom nevjerojatnom tlocrtu, zvijezde s devet krakova, Palmanova je upisana i na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a 2017. godine. Naime, njezin je tlocrt te sustav obrane doista nevjerojatan. Nastao je u doba Mletačke republike, zahvaljujući umijeću inženjera Giulia Savorgnana 1593. godine. Predstavlja primjer graditeljskog ideala u estetskom smislu, a dimenzijama zidina i njihovoj udaljenosti kumovali su dometi tadašnjih topova. Prvotnim dvama redovima zidina koje su opasivale grad kasnije je dodan i treći, a danas su i obnovljeni. Palmanova, kao grad utvrda, 1960. godine je proglašena nacionalnim spomenikom, a 2017. je uvrštena i na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a.

Zidine i bedeme danas je moguće razgledati, kao i tunele koji su ih povezivali. Nama je to definitivno plan za idući posjet. Želja nam je i stajati kod tamošnjeg Venecijanskog mosta, u biti akvadukta iz 16. stoljeća koji je grad opskrbljivao vodom. I, uvjerena sam, opet ćemo i na Piazza Grande. Naime, unatoč toj prostranosti i praznini, trg u središtu grada-zvijezde ima onaj neodoljivi talijanski šarm kojem se želiš vraćati. Udoban je na svoj čudni način i tjera te da ostaneš što više i dulje te je doista kao stvoren za tople ljetne večeri. I nije ni čudno da slovi kao mjesto susreta u gradu, kao centar druženja i priče, s tim da se ona tijekom dana ipak odvija na njegovim rubovima, u hladu terasa.

Doista je lijepo biti u zvijezdi, barem nakratko, a srećom Palmanova je vrlo pristupačan grad. Iz Zagreba do nje treba oko tri sata automobilom, što znači da je jednodnevni izlet doista moguć. Ako imate prilike, svakako ostanite i duže…