Najšareniji trg u Europi nastao je zbog želje za prestižem: susjedi su se natjecali tko će imati raskošniju kuću i ljepši zabat

Ako volite bajkovite gradove, Češka je idealna za vas. Prag će vas osvojiti mostovima, tornjevima i palačama, Český Krumlov izgleda poput kulise nekog povijesnog filma, ostatkom zemlje također se nižu dvorci i srednjovjekovne jezgre, a tek šarmantni trgovi na kojima se mogu provesti sati i sati! Jedan od najljepših pronašli smo u malenom gradu za koji mnogi izvan Češke možda nikad nisu ni čuli. Riječ je o Telču, dragulju regije Vysočina čiji strogi centar izgleda nestvarno bajkovito.

Njegova najveća zvijezda je dugački trg Náměstí Zachariáše z Hradce, okružen nizom šarenih renesansnih i baroknih kuća. Pastelne fasade, visoki ukrašeni zabati i arkade stvaraju prizor zbog kojeg se Telč često opisuje kao jedan od najljepših malih gradova u Češkoj. Povijesno središte 1992. godine upisano je na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

No iza fotogeničnih fasada krije se posebno zanimljiva priča. Za današnji romantični izgled Telča djelomično je zaslužna i natjecateljska narav njegovih nekadašnjih stanovnika. Naime, bogati građani željeli su svojim kućama pokazati koliko su imućni i kakav položaj zauzimaju u društvu, a savršen način da to učine bili su veličina i raskoš zabata.

Da pojednostavimo: susjedi su se nadmetali čija će kuća izgledati impresivnije. Čim bi jedan podigao raskošni zabat, drugi bi svoj dodatno ukrasio, a rezultat tog pokazivanja statusa stoljećima kasnije postao je zaštitni znak grada. Svaka kuća na trgu ima drukčije pročelje, ukrase…

No zabati mogu i prevariti. Iza nekih monumentalno ukrašenih pročelja kriju se znatno niži krovovi pa je jasno da njihova svrha nije bila samo praktična. Bili su svojevrsna pozornica za pokazivanje bogatstva vlasnika i ostavljanje što snažnijeg dojma na svakoga tko bi zakoračio na trg.

Telč se u dokumentima spominje u prvoj polovici 14. stoljeća. Nastao je oko velikog tržišta, izduženog i gotovo trokutastog trga, a štitili su ga kameni bedemi i sustav ribnjaka. Njegove kuće isprva nisu izgledale ni približno tako raskošno kao danas. Većina ih je bila drvena, a veliki požar 1386. uništio je čitavu zapadnu polovicu trga, uključujući crkvu i vijećnicu.

Nakon požara gradilo se u kamenu, a Telč je tijekom sljedećih stoljeća nastavio mijenjati izgled. Novi požar 1530. ponovno je uništio dio kuća na trgu. Najvažnija prekretnica dogodila se sredinom 16. stoljeća, kad je telčko imanje preuzeo Zachariáš od Hradeca. Taj bogati plemić 1551. putovao je s češkim velikašima u Italiju, gdje ga je oduševila renesansna umjetnost. Po povratku u domovinu stari gotički dvorac u Telču počeo je pretvarati u raskošnu renesansnu rezidenciju.

Talijanski majstori koji su stigli raditi na dvorcu ostavili su trag i na ostatku grada. Pomagali su stanovnicima da svoje gotičke kuće preurede u elegantne renesansne domove s atraktivnim pročeljima, zabatima i arkadama. Prostori u prizemljima služili su trgovini, obrtima i prodaji robe, dok se iz njih ulazilo u stambene dijelove kuća, dvorišta i podrume.

Danas se u središtu trga nalaze fontane i barokni kužni stup, a povijesnu cjelinu upotpunjuju vijećnica, crkve i bivši isusovački kompleks. Vrijedi zaviriti i u dvorac, nekadašnju gotičku utvrdu koju je Zachariáš od Hradeca u 16. stoljeću pretvorio u renesansnu rezidenciju. Zanimljivo je da dvorac tijekom svoje duge povijesti nikad nije bio prodan: vlasnike je mijenjao isključivo nasljeđivanjem, sve do državne konfiskacije 1945.

Običnom turistu teško je uopće pojmiti da iza skladnog niza pastelnih i živopisnih fasada nije stajao jedinstven plan prema kojem su sve zgrade u centru trebale izgledati isto. Upravo suprotno. Svaki vlasnik želio je pokazati da njegova kuća može biti raskošnija od susjedove. Nekadašnje nadmetanje u bogatstvu tako je Telču ostavilo neobičnu baštinu: jedan od najšarenijih i najprepoznatljivijih povijesnih trgova u Europi.