Potrošili smo samo 20 eura na kartu i proveli dan u gradu milijunaša koji je nekoć bio europska prijestolnica kockanja i liječenja

Moja opsjednutost Dostojevskim već odavno je pomalo problematična, pa kad sam prije nekoliko godina doznala da je redovito zalazio u Baden-Baden u Njemačkoj, nisam vidjela nijedan ozbiljan razlog zašto grad koji je bio dovoljno dobar njemu ne bi bio dovoljno dobar i meni barem za jedan kratki izlet.

Međutim, Dostojevski ondje nije dolazio zbog arhitekture, termalnih izvora ni šetnje uz rijeku. Dolazio je kockati. Prema informacijama koje sam pronašla, prvi put je tu stigao 1863., a nekoliko godina poslije u Baden-Badenu je već ozbiljno gubio novac na ruletu. Iz dnevnika njegove supruge bilo je prilično jasno koliko je situacija izmaknula kontroli: založio je vlastiti vjenčani prsten, potom krenuo i po njezin, a novac namijenjen stanarini također je završavao za stolom. Baden-Baden je tako bio jedno od mjesta na kojima je proživljavao ovisnost o kockanju, a njegova iskustva s ruletom ušla su i u roman Kockar.

Meni je put do grada bio znatno manje dramatičan i, srećom, puno jeftiniji. Ryanair i danas iz Zagreba nekoliko puta tjedno leti prema aerodromu Karlsruhe/Baden-Baden, a karte se mogu uloviti već od 14,99 eura. Službeno vrijeme leta na njihovoj stranici iznosi oko sat i pol, ali naš stvarni let trajao je otprilike 45 minuta. U svakom slučaju, manje vremena nego što vam treba kako biste došli s jednog kraja grada Zagreba na drugi.

Zračna luka pritom nije u Baden-Badenu, nalazi se kod Rheinmünstera, otprilike 17 kilometara od grada. Kad izađete iz terminala, nema posebnog transfera koji treba unaprijed rezervirati ni kompliciranja s vlakovima. Točno ispred zgrade nalazi se stajalište Airpark Terminal, a autobus broj 215 vozi do željezničkog kolodvora Baden-Baden za otprilike 26 minuta. Polazi jednom na sat. Kartu možete kupiti na automatu odmah uz stajalište. Kolodvor se nalazi u četvrti Oos, nekoliko kilometara od povijesnog centra, pa ondje možete presjesti na drugi autobus ili se odmah uputiti pješice u razgledavanje grada.

Mi smo se, čim smo se iskrcali praktički u središtu grada, ponašali kao da nam slijedi ozbiljan fizički napor i odmah sjeli nešto pojesti. Nismo tražili ništa posebno sofisticirano. Navalili smo na perece, peciva i sve što je tog jutra izgledalo dovoljno njemački da opravda činjenicu da smo preletjeli granicu. Butterbrezel, veliki mekani perec prerezan i premazan maslacem, možda nije gastronomski događaj života, ali uz prvu kavu tog je jutra bio najbolji obrok na svijetu. Nakon toga smo se uputili u šetnju i istraživanje.

Baden-Baden je zanimljiv upravo zato što na papiru uopće nije velik grad. Ima oko 58 500 stanovnika, a uža gradska jezgra još je manja i većinu ćete bez problema prijeći pješice. Ipak, ne izgleda kao mjesto te veličine. Zgrade, hoteli, kolonade i vile ostavljaju dojam grada koji je projektiran za puno veći broj važnih ljudi nego što ih je ovdje ikad stvarno živjelo. Doznali smo da za to postoji sasvim logičan razlog.

U 19. stoljeću Baden-Baden bio je jedno od glavnih europskih lječilišta i mjesto na kojem se nije dolazilo samo liječiti nego i pokazati. UNESCO danas cijeli taj fenomen opisuje kao posebnu europsku kulturu lječilišnih gradova u kojima su kupanje, šetnje, koncerti, kazalište, kockanje i društveni život bili dio istog dnevnog rasporeda. Baden-Baden je bio toliko važan da su ga zvali „ljetnom prijestolnicom Europe”.

Dok prolazimo Sophienstraßeom prema starom dijelu grada, taj se stari sjaj još uvijek dobro vidi. Fasade su uredne, kuće visoke tek nekoliko katova, ulice lagano prate teren, a iza njih već počinju padine Schwarzwalda. Grad zapravo sjedi u dolini rijeke Oos pa se iz centra vrlo brzo počinje penjati ka brdu. Razlog njegova nastanka nalazi se još dublje. Doslovno.

Ispod grada termalna voda izvire iz dubine od oko 2000 metara. Dvanaest izvora svakoga dana izbaci više od 800 000 litara vode koja na površinu stiže zagrijana na otprilike 69 stupnjeva. Rimljani su to shvatili prije gotovo dvije tisuće godina i ovdje podigli kupališta. Dio njihovih ostataka i danas se nalazi ispod Friedrichsbada.

Friedrichsbad je otvoren 1877. i vrijedi mu prići čak i ako nemate namjeru provesti pola dana u vodi. Izvana djeluje kao palača kojoj je netko naknadno objasnio da će biti kupalište. Unutra se i danas prolazi kroz ritual od 17 postaja, kombinaciju rimske tradicije kupanja i irskih toplozračnih kupelji. Međutim, meni je, sasvim očekivano, važnija bila druga institucija.

Uputili smo se prema spomenutoj kockarnici koja se nalazi u Kurhausu, klasicističkoj zgradi oko koje je u 19. stoljeću kružio dobar dio europskog visokog društva. Saloni su uređeni po uzoru na francuske kraljevske palače, s pozlatom, ogledalima i golemim lusterima, pa rulet ovdje izgleda kao nešto što bi trebalo igrati u večernjoj haljini čak i ako ste došli samo izgubiti 20 eura. Dostojevski nije bio jedini književnik kojem je taj plan loše završio. I Tolstoj je ovdje igrao rulet te u dnevnik hladno zapisao da je izgubio sve. Turgenev ga je, prema gradskoj povijesnoj arhivi, potom izvukao iz financijske nevolje.

U Baden-Badenu su boravili i Gogolj, Victor Hugo, Wagner, Brahms i Clara Schumann. Otac Fride Kahlo odrastao je ovdje krajem 19. stoljeća, a grad se voli pohvaliti i time da je upravo ovdje 1881. osnovan prvi teniski klub u Njemačkoj. Vjerujte nam, opravdani su razlozi zbog kojih je toliko poznatih „faca“ voljelo ovaj grad.

Nakon Kurhausa prirodno smo završili na Lichtentaler Allee, dugoj zelenoj promenadi koja prati rijeku Oos. Proteže se oko tri kilometra, od centra prema samostanu Lichtenthal, i vjerojatno najbolje objašnjava što su bogati Europljani ovdje radili između kupanja i ruleta: hodali, gledali druge ljude i trudili se da drugi vide njih.

Do poslijepodneva već smo prošli dovoljno grada da shvatimo zašto je Baden-Baden nezgodno svesti na „slatki njemački gradić”. Da, uredan je, zelen i dovoljno malen da ga se u jednom danu može ozbiljno upoznati. Ali ispod te fasade nalazi se puno bolja priča.

Tu su rimska kupališta, vrela voda koja i danas izbija iz planine, europska aristokracija koja je ovdje provodila ljeta, ruski književnici koji su gubili čitava bogatstva na ruletu i grad koji je zapravo izrastao oko vrlo jednostavne ljudske ideje da je lijepo istodobno liječiti se, zabavljati i biti viđen. A meni je, priznajem, i dalje bilo dovoljno to što sam se samo šetala istim ulicama kao i najbolji svjetski književnici svih vremena. Vjerujte nam, Baden-Baden je zasigurno nešto što morate posjetiti barem jednom u životu, ali svakako izbjegavajte kockarnicu.