Koje je boje snijeg i kakvog su, zapravo, oblika pahulje? Za ovu bajkovitu zimsku padalinu neki narodi imaju na stotine imena

Meki snježni pokrivač ovih dana stvara bajkovite prizore i mnogima je razlog veselja. Oblači se topla odjeća, traže sanjke, planiraju izleti… No jeste li se ikad zapitali zašto pada snijeg, kakve tajne i zanimljivosti kriju snježne pahulje, koliko mogu biti velike i kojom brzinom padaju prema tlu? Koje su boje i je li istina da su sve istog oblika? Ove zanimljivosti o snijegu, i još brojne zabavne podatke, otkrivamo u nastavku teksta.

Neki od podataka mogli bi vas doista ostaviti bez teksta, a naš sažetak temeljimo na izboru zanimljivosti koji je objavio BBC. Primjerice, jeste li znali da snijeg zapravo nije bijeli? Naime, iako se upravo ta riječ najčešće spominje u kontekstu snijega, snijeg u biti ipak nije bijeli, nego je proziran. No, on ipak može biti i određenih boja, primjerice crni, narančasti, plavi ili pak ružičasti – a sve zavisi o zagađenju, prašini ili pak algama. Ove posljednje mogu mu dati ružičastu boju.

A što je s oblikom pahulja? Oblik pahulja snijega određuje, utvrdili su znanstvenici, temperatura zraka. Primjerice, one će imati izduženi oblik ako je temperatura oko minus dva stupnja Celzijevih. Ako je minus pet stupnjeva Celzijevih, bit će spljoštene, poput ploče. Dosad je utvrđeno čak 35 različitih tipova pahulja, a pahulja se formiraju oko neke male čestice, primjerice čestice peludi ili prašine te mogu narasti doista velike. Dosad su se znale pojavljivati priče o divovskim pahuljama koje su ponekad bile široke od pet do 15 centimetara, s rekorderom do 38 centimetara. Takvi su se izvještaji uzimali sa skepsom, no znanstvenici tvrde da nema razloga zašto one ne bi narasle do tih gorostasnih veličina.

Jedna od zanimljivosti o snijegu je i to da on utječe i na zvuk – svježe napadali snijeg apsorbira zvučne valove. No, ako se on počne topiti pa se opet zaledi onda ih ubrzava. Navodno, pokazuju neki znanstveni modeli, u nekom obliku potencijalno pada i na Marsu, a vole ga – na našoj planeti – čak i majmuni, i to najsjeverniji od svih, simpatični japanski makakiji koji se čak igraju s grudama snijega. Sa snijegom su ‘opsjednuti’ i neki narodi. Inuti za snijeg imaju čak 50 riječi, no navodno nisu rekorderi. To su Škoti s čak 421 izrazom povezanim sa snijegom.

Mnogo vremena na snijegu navodno može dovesti do stanja koje se zove arktička histerija. Navodno se radi o poremećaju čiji su simptomi ponavljanje riječi bez ikakvog značenja te iracionalna ili pak opasna ponašanja, a sve praćeno amnezijom. Znanstvenici još uvijek pokušavaju utvrditi – pošto je dosad zabilježeno tek devet slučajeva – radi li se doista o bolesti. S druge strane, neki ljudi pate od kionofobije, odnosno straha od snijega.

Snijeg je odličan izolator – sastoji od 90 do 95 posto ‘zarobljenog’ zraka. Upravo to je razlog zašto se mnoge životinje od hladnoće skrivaju upravo pod snijegom, a isto zato postoje i iglui koji se uspješno griju samo toplinom ljudskog tijela. I za kraj, još nekoliko fascinantnih činjenica: da bi se pahulje formirale temperatura zraka obično mora biti oko ništice, no snijeg može padati čak i ako je pri tlu šest stupnjeva Celzijevih. Isto tako, prosječnoj pahulji treba oko sat vremena da prevali put od svog oblaka do tla.