Na ovom zagrebačkom festivalu i vi možete postati izvođač! Počinje ovog vikenda, a ulaz je za sve besplatan

Zagrebački park Maksimir ovog će vikenda, 25. i 26. travnja, ponovno ugostiti festival Biljke i svirke nakon višegodišnje stanke. Ovaj neobični festival vraća se u proširenom i programski bogatijem izdanju. Prostor oko Drugog jezera za vikend će se pretvoriti u otvorenu pozornicu posvećenu glazbi i biljkama. Program traje oba dana od 11 do 19 sati, ulaz je slobodan, a organizatori i ovog puta pozivaju publiku ne samo na dolazak nego na sudjelovanje.

Za razliku od klasičnih festivala s glavnom pozornicom i strogim rasporedom, Biljke i svirke grade drugačiju sliku o glazbenim manifestacijama. Ovdje publika ne stoji ispred bine, nego se kreće, istražuje i slučajno nailazi na glazbu, performanse i instalacije skrivene u krajoliku. Festival se odvija u ritmu parka, a upravo ta organska forma učinila ga je posebnim još od prvog izdanja održanog prije deset godina u Botaničkom vrtu.

Ovogodišnje izdanje posebno je obilježeno temom regeneracije i odnosa čovjeka prema prirodi. Inspiracija dolazi iz samog Maksimira, koji je posljednjih godina pretrpio velike promjene zbog oluja i rušenja starih stabala. Organizatori tu transformaciju ne tretiraju samo kao kontekst, nego kao polazište za program koji propituje obnovu, otpornost i nove načine suživota s prirodom.

Glazbeni program raspoređen je na nekoliko lokacija oko jezera i donosi spoj klasične, eksperimentalne, jazz i ambijentalne glazbe. Među izvođačima su domaći glazbenici i ansambli, uključujući saksofonista Maria Bočića, Peki Pele, Kosjenku Turkulin, Mariju Lešaju i druge autore čiji su nastupi osmišljeni za izvedbu u dijalogu s okolišem. Umjesto standardnog koncertnog iskustva, publiku očekuju izvedbe koje reagiraju na prostor, zvuk prirode i neposrednu atmosferu.

Jedan od zaštitnih znakova festivala ostaje i sudjelovanje posjetitelja. Instrumenti nisu rezervirani samo za izvođače, posjetitelji su pozvani uključiti se, improvizirati, svirati ili jednostavno biti dio spontanih glazbenih susreta koji nastaju mimo službenog programa. U tome Biljke i svirke ostaju dosljedne svojoj početnoj ideji da kultura nije nešto što se pasivno promatra, nego prostor zajedničkog iskustva.

Svakako je bitno napomenuti da važan dio festivala čine i vizualni te prostorni program. Umjetničke intervencije i instalacije raspoređene kroz park potpisuju domaći umjetnici i autori poput Filipa Gordona Franka, Saše Tkačenka, Nataše Mihaljčišin te Studija Proplanak. Radovi istražuju odnose zvuka, biljnog svijeta i prostora, objekte inspirirane ptičjim staništima, radove od prirodnih materijala i prostorne intervencije koje mijenjaju percepciju šetnje kroz park.

Posebna pažnja posvećena je i najmlađima. U sklopu programa održava se Tajno šumsko društvo, kreativno edukativni segment za djecu koji kroz radionice, igru i istraživanje prirode povezuje ekologiju, umjetnost i maštu. Ove godine festival dodatno širi svoj karakter obiteljskog događanja i potvrđuje da nije namijenjen samo kulturnoj publici nego vrlo širokom krugu posjetitelja.

Možemo reći da Biljke i svirke nisu samo festival glazbe i umjetnosti. U vremenu dominacije ubrzanih, spektakularnih i komercijalnih događanja njihov koncept usporavanja stoji na drugoj obali današnjeg svijeta. Umjesto centralizirane pozornice nudi raspršeno iskustvo. Umjesto konzumerizma događaja daje iskustvo.

Upravo ta filozofija „spore kulture“ posljednjih je godina ovom projektu donijela gotovo kultni status među publikom koja traži drukčiji format, izvan standardnih festivalskih modela. Povratak nakon pauze potvrđuje da ovakvi hibridni, osjetilni i interdisciplinarni formati imaju svoju publiku.

Lokacija u Maksimiru toj ideji daje dodatni sloj. Kao jedan od najstarijih javnih parkova Europe, Maksimir nije ovdje tek kulisa, nego ravnopravan sudionik događanja. Krošnje, jezera, staze, zvuk ptica i promjene svjetla dio su festivalske dramaturgije jednako kao i izvođači.

Organizatori ističu da festival želi otvoriti prostor za drugačiji odnos prema javnom prostoru, ne kao mjestu prolaska, nego mjestu susreta. U tom smislu Biljke i svirke funkcioniraju i kao kulturni događaj i kao tiha urbana gesta: podsjetnik da park može biti koncertna dvorana, galerija, učionica i dnevni boravak grada.