Uskoro kreće obnova najljepše panoramske ceste u Hrvatskoj! Remek-djelo staro gotovo 200 godina ponovno će zasjati punim sjajem

Uskoro bi mogla započeti obnova jedne od najljepših i najimpresivnijih panoramskih cesta u Hrvatskoj. Riječ je o povijesnoj Majstorskoj cesti preko Velebita, za koju je Park prirode Velebit u suradnji s Hrvatskim cestama pripremio i prijavio projekt izrade projektno-tehničke dokumentacije za sanaciju najoštećenijih dijelova na reprezentativnom potezu kod Tulovih greda. Kako piše Večernji list, prijedlog je kandidiran na Poziv Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske za programe zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara za 2026. godinu. Ova cesta, otvorena još 1832. godine i danas se smatra pravim remek-djelom cestogradnje te jednim od simbola Parka prirode Velebit.

Majstorska cesta otvorena je davnog 4. listopada 1832. godine. Dugačka je 41 kilometar, a zbog svoje važnosti uvrštena je na listu zaštićenih dobara Republike Hrvatske. Dio njezine zanimljive priče otkriva i samo ime koje nosi. Naime, u vrijeme izgradnje smatrana je nevjerojatnim podvigom te je bila najsuvremenija cesta u ovom dijelu Europe. Njezino ime odaje počast pothvatu izgradnje: izvedeno je od njemačke riječi „meisterstück“, što znači remek-djelo. Službeno joj je ime mnogo manje romantično – državna cesta D 547.

Nekada je Majstorska cesta bila iznimno važna trgovačka i poštanska žila kucavica. No, njezina snaga danas je prvenstveno u ljepoti. Turistička joj je vrijednost iznimna, ubraja se među neke od najljepših prometnica u Hrvatskoj zahvaljujući vidicima koji se s nje pružaju te je nerijetko odredište avanturista svih vrsta: motociklista, biciklista, planinara, ali i ljubitelja lijepog roadtripa.

Ljepota koju već stoljećima pruža svima koji se provozaju njome nije došla bez muke. Naime, rad na njoj bio je iznimno težak. Gradnja je počela 1825. godine, kako bi se skratio put do Dalmacije, a ceste možda ne bi bilo da nije bilo jednog čovjeka, Josipa Kajetana Knežića. On kao graditelj ceste bio je na udaru obiju strana.

S jedne, radnici su se žalili na nemoguće uvjete rada. Pokušavao ih je, kaže predaja, umiriti obećanjem da će za istu težinu iskopanog kamena dobiti jednaku količinu zlata. S druge strane, ni naručitelj radova koji si je želio skratiti put do mora, a bio je to bečki dvor, nije bio sretan. Troškovi gradnje su, naime, sezali u nebo. No, Knežić nije odustajao i na kraju je uspio.

O kakvom je majstorstvu točno bila riječ dokazuje i činjenica da cesta zadovoljava i sve današnje uvjete o izgradnji. „Način na koji je Knežić proveo trasu po strmoj velebitskoj padini s brojnim serpentinama između klisura i kukova u to je vrijeme predstavljao veliki napredak u cestogradnji. Maksimalni nagib ceste iznosio je do 5,5 posto što je u skladu i sa suvremenim propisima za gradnju prometnica“, navodi se na službenim stranicama Parka prirode Velebit.

No, ono što na Majstorskoj cesti, s koje se pruža predivan pogled na zadarsko zaleđe i more, najviše odvlači pažnju su nevjerojatne Tulove grede, „kompleks“ vapnenačkih kukova i tornjeva koji se protežu u dužini od jednog kilometra s najvišim vrhom od 1120 metara. Koliko je impozantno to čudo prirode dokazuje i to da su Tulove grede nerijetko bile predmet narodnih legendi.

No, Tulove su grede, kao uostalom još niz lokacija na Velebitu, dom još jednog svijeta, onog iz romana Karla Maya. Naime, u tom je području 60-ih sniman i serijal filmova o Winnetouu. On se i danas smatra jednim od najgledanijih serijala u Njemačkoj, a nastao je u koprodukciji s Jadran filmom. Na Tulovim se gredama nalazi i Winnetouov grob, a na tu filmsku prošlost one koji se zaustave podno njih podsjećaju i fotografije na tu temu te Karl May memory box i plaketa na tamošnjem burobranu.