Ova kuća potpuno je crna, djelomično ukopana u zemlju, a na krovu joj raste zelenilo. Morate vidjeti i njenu unutrašnjost

Black Villa (Crna vila) projekt je iranskog arhitekta Reze Mohtashamija, koji je zamislio futurističku kuću sa zelenim krovom usred američke šume

Foto: Reza Mohtashami
Želim da mi Google češće preporučuje Putni Kofer

Crna boja u arhitekturi oduvijek je bila pomalo kontroverzan izbor, osobito kada je riječ o obiteljskim kućama. Dok je jedni povezuju s elegancijom, profinjenošću i suvremenim dizajnom, drugima djeluje hladno, odbojno ili dramatično za prostor u kojem bi se trebalo osjećati ugodno. Međutim, posljednjih godina sve češće susrećemo arhitektonske projekte koji upravo crnom bojom uspijevaju postići nešto sasvim neočekivano. Umjesto da dominiraju krajolikom, takve građevine ponekad se u njemu gotovo izgube, osobito kada ih okružuju guste šume i bogato zelenilo.

KUĆA KOJA SE SKRIVA MEĐU STABLIMA

Jedan od zanimljivijih primjera takvog pristupa je projekt Black Villa, odnosno Crna vila, koji potpisuje iranski arhitekt Reza Mohtashami. Kuća je zamišljena na šumovitoj padini nedaleko od državnog parka Harriman u američkoj saveznoj državi New York. Važno je pritom naglasiti da se radi o arhitektonskom konceptu predstavljenom kroz računalne vizualizacije, a ne o potvrđeno izvedenoj građevini. Ipak, ono što su arhitekti osmislili dovoljno je zanimljivo da zaslužuje nešto više pozornosti.

Naime, Mohtashami je odlučio napraviti prilično neobičan odmak od uvriježenih predodžbi o obiteljskim kućama u prirodi. Umjesto toplih zemljanih nijansi, svijetlih pročelja i tradicionalnih drvenih obloga, odabrao je gotovo potpuno crnu građevinu nepravilnih geometrijskih oblika koja se djelomično ukapa u padinu. Njezina vanjština djeluje zatvoreno, pomalo monumentalno i tajanstveno, ali istodobno otkriva vrlo zanimljiv odnos prema prirodi koja je okružuje.

ZAŠTO JE ARHITEKT ODABRAO BAŠ CRNU BOJU

Sam arhitekt svoj izbor objašnjava karakterom crne boje, koju doživljava kao simbol moći, prestiža i svojevrsne misterioznosti. Prema njegovu tumačenju, upravo tamna paleta najbolje odgovara atmosferi šumovitog krajolika u kojem je kuća zamišljena. Premda je takvo razmišljanje dijelom stvar osobnog estetskog ukusa, teško je zanemariti zanimljiv vizualni učinak koji nastaje kada se gotovo crni betonski volumeni nađu među visokim stablima i gustim zelenilom.

Projektom je predviđena kuća površine oko 400 četvornih metara, na zemljištu od 9600 četvornih metara. No njezina posebnost nije toliko u veličini koliko u načinu na koji arhitektura koristi prirodnu konfiguraciju terena. Građevina je zamišljena kao niz povezanih volumena koji prate padinu, dok se velike ostakljene površine otvaraju prema okolnoj šumi. Na taj se način postiže vrlo zanimljiv kontrast između masivnih betonskih elemenata i prozirnih staklenih stijena koje omogućuju pogled prema prirodi.

KROV PREKRIVEN ZELENILOM

Jedno od najupečatljivijih rješenja svakako je zeleni krov koji prekriva najveći dio građevine. Promatrana iz zraka, kuća bi zahvaljujući vegetaciji djelovala kao produžetak šumovitog terena, iako njezine oštre linije i tamna betonska konstrukcija jasno otkrivaju ljudsku intervenciju u prostoru. Takav pristup posebno je zanimljiv zato što arhitekt nije pokušao oponašati tradicionalne oblike gradnje, nego je povezanost s krajolikom ostvario drukčijim sredstvima.

Krov pritom ima još jednu vrlo važnu ulogu. Njegovu zelenu površinu prekidaju veliki stakleni otvori kroz koje prirodna svjetlost prodire duboko u unutrašnjost kuće. Posebno se ističe ostakljenje iznad dnevnog boravka, zamišljenog na nešto nižoj razini u odnosu na okolni prostor. Upravo takva organizacija omogućuje zanimljivu igru svjetlosti i sjene, ali i osjećaj neposredne povezanosti s prirodom, bez obzira na to što je riječ o prostoru smještenom unutar masivne betonske konstrukcije.

KAKO IZGLEDA ŽIVOT U CRNOJ KUĆI

Ni uređenje interijera nije zamišljeno kao potpuna suprotnost vanjštini. Tamni tonovi nastavljaju se kroz gotovo sve prostorije, no njihovu ozbiljnost ublažavaju drvene podne obloge, prirodni kamen i velike ostakljene površine. Posebno zanimljivo djeluju grubo obrađeni kameni zidovi koji se pojavljuju u kupaonicama, spavaćim sobama i kuhinji. Njihova izražena tekstura unosi određenu dozu sirovosti, dok mramorne površine i metalni detalji dodatno naglašavaju suvremeni karakter interijera.

Iako je cijeli projekt obilježen tamnom paletom, zahvaljujući velikim prozorima i krovnim otvorima unutrašnjost ne djeluje onoliko zatvoreno koliko bi se možda očekivalo. Naprotiv, prema arhitektonskim prikazima, prirodno svjetlo postaje jedan od najvažnijih elemenata oblikovanja prostora. Ono se tijekom dana mijenja, naglašava teksture materijala i omogućuje da se okolni krajolik doživljava kao sastavni dio interijera.

Naravno, između atraktivne arhitektonske vizualizacije i stvarne izvedbe uvijek postoji određena razlika, osobito kada je riječ o projektima ovakvih dimenzija i složenosti. Tek bi izgrađena kuća pokazala koliko su predviđena rješenja doista funkcionalna, kako se ponašaju tijekom različitih godišnjih doba i kakav je svakodnevni život u prostoru kojim dominiraju tamne površine.

Pročitajte još