Ovu neobičnu kuću na Braču Berislav je osmislio još kao student. Htio je pokazati da se na našoj obali može graditi drukčije

Kada govorimo o arhitekturi hrvatske obale, teško je zaobići jednu temu koja nas prati već desetljećima, a to je apartmanizacija. Nekadašnja mala mjesta, s kamenim kućama, uskim ulicama i dvorištima u kojima se odvijao velik dio svakodnevnog života, postupno su dobivala sasvim drugačiji izgled. Umjesto tradicionalnih kuća počele su nicati višekatnice s balkonima, apartmanima i što većim brojem kreveta. Pritom se često zaboravljalo da kvaliteta stanovanja ovisi o mnogočemu drugome, od prirodnog svjetla i hlada do privatnosti i odnosa kuće s neposrednim okolišem. Upravo je takav način gradnje svojedobno potaknuo jednog mladog arhitekta da razmisli može li se na ograničenoj površini ponuditi nešto drugačije.

Na otoku Braču, u Sutivanu, nalazi se Kuća Trokut, zanimljiv primjer suvremene dalmatinske arhitekture čija je priča započela još tijekom studentskih dana njezina autora Berislava Lukšića. Projekt, realiziran 2017. godine, nastao je iz ideje koju je arhitekt razvijao u okviru diplomskog rada, propitujući tada prevladavajući model apartmanske izgradnje na obali. U izvedbi su sudjelovali i arhitekti Vatroslav Visković te Ana Žabica. Kuća je danas zanimljiva upravo zbog načina na koji pristupa prostoru, a njezina je središnja tema jedan stari, dobro poznati element dalmatinske arhitekture: dvor.

„Zanimalo me kako na ograničenoj površini stvoriti prostor u kojem je ugodno boraviti, koji pruža privatnost i omogućuje neposredan odnos s mjestom, klimom i krajolikom”, objašnjava Lukšić, dodajući kako su mu polazište bili svakodnevni život i odnosi među pojedinim prostorima. Umjesto da se usredotoči isključivo na kvadraturu i broj prostorija, razmišljao je o jednostavnim situacijama poput jutarnjeg svjetla u spavaćoj sobi, hlada za stolom ili mogućnosti povlačenja u vlastiti kutak, daleko od znatiželjnih pogleda susjeda.

Upravo je dvor postao glavni organizacijski element kuće, ali i njezina najveća arhitektonska zanimljivost. Razvija se po visini građevine, a oko njega su povezani unutarnji prostori, terasa i bazen. Takvom organizacijom kuća dobiva vlastiti zaštićeni vanjski prostor koji istodobno osigurava privatnost i dovodi prirodno svjetlo u unutrašnjost. Posebno je zanimljivo što se odnos prema okolišu ovdje ostvaruje i pogledom prema nebu, koji ostaje otvoren unatoč gusto izgrađenom susjedstvu.

„Vrijednost dvora proizlazi iz odnosa s kućom: koliko je dostupan iz svakodnevnih prostorija, gdje pruža hlad, kako štiti od pogleda i kada prima sunce”, ističe arhitekt. I doista, kada malo bolje razmislimo o tradicionalnim dalmatinskim kućama, shvatit ćemo da se velik dio života nekada odvijao upravo u takvim prostorima. Ondje se objedovalo, razgovaralo, odmaralo tijekom vrućih ljetnih dana, a često su se obavljali i svakodnevni poslovi. Lukšić je tu logiku prilagodio suvremenoj kući za odmor, omogućivši da se boravak tijekom dana prirodno premješta između unutrašnjosti i otvorenog prostora.

Odnos prema dalmatinskoj graditeljskoj baštini vidljiv je i u vanjskom oblikovanju kuće. Kompaktan volumen, kamena ovojnica i pažljivo odmjereni otvori oslanjaju se na iskustva tradicionalne gradnje, ali su interpretirani suvremenim arhitektonskim jezikom. Kamen pritom ima važnu ulogu u povezivanju građevine s lokalnim identitetom, dok veliki otvori usmjeravaju pogled i povezuju dnevne prostore s vanjskim dijelovima kuće.

Lukšić objašnjava kako mu je tradicija bila izvor iskustva o gradnji u određenom podneblju, a posebno su ga zanimale njezine klimatske kvalitete. Naime, dalmatinske kuće stoljećima su se prilagođavale jakom suncu, visokim temperaturama i vjetru, koristeći jednostavna rješenja koja su i danas vrlo učinkovita. U Kući Trokut zato su važnu ulogu dobili orijentacija otvora, prirodno provjetravanje te raspored osunčanih i zasjenjenih prostora. Ljeti je cilj osigurati ugodan hlad, dok zimi sunčeva svjetlost može doprijeti dublje u unutrašnjost.

Zanimljiva je i arhitektova ideja da kući namijenjenoj povremenom boravku treba pristupiti jednako ozbiljno kao i onoj u kojoj se živi tijekom cijele godine. Takvo razmišljanje zapravo predstavlja priličan odmak od nekadašnje apartmanske logike prema kojoj je za ljetovanje bilo dovoljno osigurati krevet, kupaonicu i eventualno balkon. U Kući Trokut naglasak je na kvaliteti vremena provedenog u prostoru, mogućnosti duljeg boravka i prilagodbi svakodnevnim potrebama.

„Projektirajući ovu kuću, nastojao sam ograničenim sredstvima ostvariti raznolike prostorne doživljaje i jasnu cjelinu. Važno je da organizacija prostora bude razumljiva, da materijali imaju svoju ulogu i da svaki zahvat pridonosi kvaliteti boravka”, kaže Lukšić. Danas, s odmakom od svojih prvih realizacija, Trokut promatra kao rani izraz projektantskih uvjerenja kojima se nastavio baviti i u kasnijim radovima. A kada pogledamo koliko se danas gradi na našoj obali, teško je ne pomisliti koliko bi zanimljivije izgledala da su ovakva promišljanja češće polazište arhitektonskih projekata. I koliko bi se kvalitetnije u tim kućama živjelo.