Ovu kuću svi žele vidjeti: hrabra vlasnica pročelje je ukrasila tisućama mozaik pločica i snažnim političkim porukama

Ne, ovo nije dio neke filmske scenografije, baš suprotno, ovo je stvarna obiteljska kuća Carrie Reichardt. Poznata i kao Kuća mozaika, skrivena je u tihoj i mirnoj ulici u Chiswicku, otmjenoj i prilično bogatoj četvrti u Zapadnom Londonu. U potpunosti je prekrivena šarenim mozaik pločicama i priča tisuću priča, a svaka odražava različite utjecaje i umjetnike koji su pomogli u stvaranju ovog nesvakidašnjeg remek-djela, koje se neprestano nadograđuje još od 1990-ih godina. Kuću s pet spavaćih soba Carrie je iskoristila kao umjetničko platno na kojem je napokon mogla raditi točno ono što je htjela, bez ograničenja koja su joj nametale brojne galerije u kojima je nekoć bila zaposlena.

Njezin dom ukrašen je mnoštvom mozaik pločica jarkih boja i snažnih političkih poruka te ponosno stoji usred sasvim obične ulice u prilično bogatom području i definitivno se ne stapa s okolinom! Kuća mozaika zaista je spektakularan prizor koji definitivno vrijedi vidjeti. No iako je dio javne umjetnosti, namijenjen tome da se u njemu uživa, imajte na umu da je ovo i dalje nečiji dom. Poštujete ga, to je jedino što vlasnica kuće od posjetitelja i očekuje.

Carrie, koju britanski mediji opisuju kao anarhičnu mozaičarku, svoju umjetničku karijeru započela je izrađujući mozaike za društvene centre diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Ipak, mnoge galerije cenzurirale su ili izravno odbijale njezine radove. Tako je 2001. Nicholas Serota, direktor Tate Moderna, galerije moderne umjetnosti u Londonu, odbio razmotriti izlaganje njezinih mozaika, sugerirajući da se taj medij ne smatra grafičkom umjetnošću. No danas je njezina kuća pravo umjetničko djelo. Ona je radikalna i izazovna, nekima se sviđa, a nekima ne, no Carrie Reichardt za tuđa mišljenja nimalo ne mari.

Kao strastvena društvena aktivistica, prvo je počela raditi na stražnjem dijelu kuće, gdje je napravila spomenik Luisu Ramirezu, osuđeniku na smrt pogubljenom u američkoj saveznoj državi Teksas 2005. Ramirez, koji se preko pisama sprijateljio s Reichardt, nekako joj je uspio poslati svoju zatvorsku iskaznicu, koju je ova svestrana umjetnica stavila u mjehurić od smole, koji je kasnije ukomponirala u samu kuću. Reichardt se, naime, godinama zalagala za ukidanje smrtne kazne i američke zatvorenike koji su iza rešetaka završili pod sumnjivim okolnostima i bez pravog pristupa kvalitetnom pravnom savjetniku.

Osim u političkom aktivizmu, snažan antikonformizam ove hrabre žene itekako je vidljiv i u njezinom osobnom umjetničkom manifestu, koji je vjerojatno oblikovan vlastitom dugogodišnjom borbom i željom da je napokon prihvati strog i često prilično konzervativan establišment. Kuća mozaika prepuna je i humorističnih prikaza, a jedan od najupečatljivijih je govorni balon u kojem piše ”Moraš se boriti za svoje pravo da budeš umjetnički!”, što je zapravo vrlo jasna referenca na hit ”(You Gotta) Fight for Your Right (To Party!)” kultnog benda Bestie Boys.

No u kuću su ugrađeni i mnogi drugi inspirativni citati. Ovo su samo neki od njih: ”Moja zemlja je svijet, a moja religija činiti dobro” (Thomas Paine), ”Gdje nema vizije, čovječanstvo propada” (Biblija), ”Krajnja tragedija nije brutalnost loših, već šutnja dobrih ljudi” (Martin Luther King Junior). Carrie je Kuću mozaika počela stvarati s bivšim partnerom Thayenom Richom, a projektu su se 2017. pridružili i neki od najboljih svjetskih umjetnika. Na metaforičkoj razini, ovo remek-djelo danas se može promatrati kao grafički prikaz londonskog multikulturalizma.

Ispred same kuće pronaći ćete i dva vozila koja su također ukrašena mozaicima. Jarko narančasti Tiki Love Truck posveta je Johnu Joeu ”Ashu” Amadoru, koji je osuđen na smrt u Teksasu, a crni taksi, također potpuno prekriven mozaikom, odaje počast Kennyju ”Zuluu” Whitmoreu, još jednoj žrtvi pravosudnih pogrešaka, zatvoreniku koji je, opet pod sumnjivim okolnostima, više od 37 godina proveo u samici zloglasnog zatvora Angola u američkoj saveznoj državi Louisiani. Njegov portret ovjekovječen je i u letećoj očnoj jabučici na stražnjoj strani Kuće mozaika.

Poput većine suvremenih umjetnika, Carrie Reichardt dotaknula se i klimatskih promjena. Tako je na svojoj Kuće mozaika prikazala najpoznatije londonske znamenitosti koje guta golemi val, aludirajući na ”Veliki val kod Kanagawe”, obojeni drvorez japanskog umjetnika Hokusaija Katsushike. ”Oduvijek sam bila paranoična da će mi jednog dana kuća biti pod vodom zbog porasta razine mora. Ovo je prikaz toga. London će zbog klimatske katastrofe biti potopljen”, izjavila je svojedobno Carrie. Što god vi mislili o Kući mozaika, ista vas neće ostaviti ravnodušnima, a uostalom, autoričina poruka na pročelju ove sve popularnije turističke atrakcije govori sve: ”Ja sam umjetnica, vaša pravila ovdje ne vrijede”…