Grupa dječaka izgradila je kućicu na stijeni usred rijeke: 57 godina poslije, ona i dalje ponosno stoji i prkosi prirodi

Zlatibor je nadaleko poznat po svojim toplicama, odličnom klimatskom lječilištu i skijaškom centru Tornik, pravom raju za ljubitelje zimskih sportova. No u maloj Bajinoj Bašti, smještenoj ispod obronaka planine Tare upravo u Zlatiborskom okrugu u zapadnoj Srbiji, skriva se nesvakidašnja turistička atrakcija i najautentičniji simbol tog gradića – neobična drvena kuća na stijeni na rijeci Drini. Ta šarmantna i unikatna ljepotica nastala je u ljeto davne 1968. godine, o njoj su pisali prestižni časopis National Geographic i britanske dnevne novine Daily Mail, a američki Business Insider svrstao ju je u top 16 najčudnijih kuća na svijetu.

Ovo arhitektonsko čudo, koje ne prestaje izazivati divljenje turista, već desetljećima odolijeva divljoj prirodi, a za njegov nastanak zaslužna je maštovita i poduzetna grupa bajinobaštanskih dječaka, predvođena Milijom Mandićem zvanim Gljiva. U želji da si naprave svojevrsno ljetno skrovište za odmor, iskoristili su daske iz obližnje srušene šupe i podignuli kućicu na stijeni usred Drine. Nažalost, nabujala, moćna i često nepredvidljiva rijeka te iste jeseni odnijela im je sve daske, no ipak nije uspjela uništiti velike dječačke snove i ambicije.

Tako je već sljedeće godine, točnije u ljeto 1969., izgrađena nova kuća na stijeni. Ambiciozna družina sav materijal prevozila je čamcima i kajacima, veće komade spuštali su u vodu nekoliko kilometara uzvodno, zatim ih hvatali, izvlačili iz vode i donosili na stijenu usred rijeke.

Skromna kućica prije svega je bila mjesto na kojem su se okupljale i družile generacije djevojaka i mladića, osobito tijekom ljetnih školskih praznika, a upravo ondje rodila se i ideja za osnivanje prvog kajakaškog kluba u Bajinoj Bašti nazvanog Drina.

Iako su visoki vodostaji Drine u nekoliko navrata plavili, rušili i odnosili kućicu, ona je uvijek iznova bila popravljana ili čak građena od početka. U prosincu 1999. rijeka ju je uništila peti put, a na obnovu se čekalo sve do 2005. No šesti put bio je presudan – ništa se više nije prepuštalo slučaju pa su na stijeni napokon izlivene dvije stabilne betonske grede, koje su poslužile kao čvrsta baza za finalno postavljanje drvenog objekta.

I taman kad je sve izgledalo savršeno, priroda je u prosincu 2010. još jednom pokazala svu svoju moć. Velika poplava koja je zadesila Bajinu Baštu, opet je ”skinula” kućicu sa stijene. No kao što su pjevali mali zadrugari u kultnom filmu ”Vlak u snijegu” – ”kad se male ruke slože, sve se može, sve se može” – neuništivo društvo 2011. ponovno je podignulo kućicu i ona od tad krasi rijeku i po čitavom svijetu prenosi glas o malom gradu na zapadu Srbije. Iako je zbog visokog vodostaja Drine i u siječnju 2023. pretrpjela znatna oštećenja, ostala je čitava, prkosna i neuništiva.

Spomenuta kućica odlično se uklopila u bajkovito okruženje, koje i inače slovi kao jedna od rijetkih netaknutih prirodnih oaza u čitavoj regiji. Pored nje svake godine zaustave se tisuće i tisuće znatiželjnika u čamcima i na splavovima, a pravi spektakl rezerviran je za srpanj, kad se na rijeci organizira već legendarna Drinska regata, pravi magnet za turiste iz čitavog svijeta.

Nažalost, Milija Mandić, tvorac kućice, preminuo je u siječnju 2017., no njegovo remek-djelo nastavlja živjeti i prkositi vremenu, kao najljepša uspomena na upornost i genijalnost jednog zaigranog i u rijeku Drinu zaljubljenog bajinobaštanskog dječaka…