
Uskoro će svi pričati o njemu
Veronika Filipec i suprug obnovili su kuću kod Petrinje i pretvorili je u mali etnografski muzej u kojem se čuvaju uspomene, stari namještaj i mirisi prošlih vremena

U okolici Petrinje, u Hrvatskom Čuntiću, podno obnovljene Čuntić kule, nalazi se jedno doista posebno dvorište. Na njemu, usred zelenila uz potok, stoje dva objekta, jedan noviji i jedan stariji. U novijem se može spavati, a u starijem uroniti u prošlost tog predivnog kraja. I pritom uživati u nekim od tradicionalnih recepata i jela! Kuća za odmor Veronika odlično je mjesto ako ste u potrazi za savršenim mirom, no i više od toga. Ona predstavlja mjesto gdje se tradicija doslovno može opipati, a sve zahvaljujući osobi koja sjećanja na nju čuva. Ona se zove Veronika Filipec.
Naime, stariji objekt koji smo spomenuli u biti je starinska, ali obnovljena i uređena kuća s nizom drvenih detalja. Kako izvana, tako i iznutra, ona reflektira duh prošlih vremena. Mogli bismo je okarakterizirati kao mali etnografski muzej u kojem njihovi gosti mogu uživo vidjeti kako se nekada živjelo: na kakvim se krevetima spavalo, kako se mljelo brašno ili umivalo… U tamošnjim ormarima Veronika čuva i starinske tekstile i odjeću, ponosna na tamošnju kulturnu baštinu. Taj objekt nije predviđen za smještaj gostiju, već samo za razgledavanje. Noćenje je moguće u kući do nje, novijoj od te dvije.
No, Veronika, osim starih predmeta, čuva isto tako i stare, tradicionalne recepte iz tog kraja. Prilikom naše posjete stol je bio bogat. Bilo je tu predivnih suhomesnatih proizvoda (u petrinjskom kraju, rekli su, ništa bez mesa), no Veronika je spremila i dva jela koja su nas doslovno oborila s nogu. Jedno od tijesta, kuhanog u vodi pa kratko poprženog na malo masnoće i luka, a savršenog okusa i šarmantnog imena koje tjera na osmijeh: nudljići. Drugo je bilo jednostavna i naoko ‘obična’ mješavina jaja i poriluka, u omjeru u korist poriluka, dokaz da su najjednostavnije stvari često i najbolje.
„Nudljići ili krpanci su u biti tijesto, čvrsto zamiješano od vode i brašna, koje se na kraju malo začini s kobasicom ako je imate… To i poriluk s jajima bila su kombinacija koja se nosila u polje“, objasnila je Veronika. Osim svega navedenog, na stolu te žene koja na tom prostranom dvorištu sa svojim suprugom pomno čuva i njeguje tradiciju i kulturnu baštinu svog kraja te sjećanje na nju, našao se i namaz od sira i špeka te domaći ajvar…
No, ni to nije sve. Veronika, s drugim članicama KUD-a Čuntićanka, drži živom i tamošnju tradicionalnu nošnju. Dapače, rade na njezinoj popularizaciji. Od Veronike, primjerice, možete saznati sve i o tradicionalnoj izradi ukrasa za žensku nošnju, tzv. perljinu, te sve tajne pukan’ce, bijelog veza koji je krasio nogavice tradicionalnih muških hlača.
Ime tog veza govori mnogo o tome kako on u biti nastaje. Naime, pukan’ca nastaje posebnim postupkom ‘pukanja’ niti iz platna. Kao takva, uvrštena je i u registar nematerijalnih dobara Hrvatske. „Niti se pukaju iz platna, radi se raster kockicama i onda se veze…“, objasnila je Veronika koja je o njihovoj narodnoj nošnji napisala i knjigu.
S druge strane, perljin se obično stavljao na bijelu maramu koju su nosile žene. Danas on predstavlja originalni petrinjski suvenir. Za njegovu je izradu potrebno nanizati perlice u duljini od pola metra, ali i satenske trakice, a može biti jednostavnija ili pak bogatija izvedba.
Zbog svega navedenog kuća za odmor Veronika doista nije tipičan smještaj. Ona je, uz mjesto za uživanje u prostranom dvorištu, kamenoj ‘zvjezdarnici’ pri njegovu vrhu koju su specifično napravili s idejom uživanja u praktički netaknutom noćnom nebu, ali i okolnoj prirodi, mjesto koje priziva prošlost i kulturnu baštinu tamošnjeg kraja. U njemu, barem na tren možete odškrinuti njezina vrata, no pritom nemojte propustiti ni uspon do Čuntić kule.
Put do nje počinje doslovno preko puta ceste kuće za odmor Veronika i do nje će vam trebati kojih pet minuta hoda uzbrdo. Kulu je zagrebački Kaptol dao izgraditi 1552. godine, a riječ je o kružnom zdanju. Kula je obnovljena, no u nju se, barem trenutačno, ne može ući. Koristila se sve do 16. stoljeća, a nakon toga je napuštena. Mala čistina koja je okružuje idealno je mjesto za predah i piknik…

Uskoro će svi pričati o njemu

'Željezna vrata Europe'

Kvizovi

'prijestolnica' Julijskih Alpi

Ljepote Istre

ČAROLIJA NA FINSKI NAČIN

Kvizovi

IZOLIRANA OD SVEGA

Kvizovi

Samo pol sata od Zagreba

Galerija u kojoj boravite

Cijena? Prava sitnica!

Luksuzna hladnoća

Drveni čuvari tradicije

POPRAVLJA RASPOLOŽENJE

Oaza mira na planini

NE MOŽEMO GA SE NAGLEDATI

NOVA VIZURA PARIZA