Znate li što je to simbol tri osmice i kakve veze ima s Praznikom rada? Formula iz 19. stoljeća i danas je neprocjenjiva

Na Praznik rada, 1. svibnja, cijeli se svijet prisjeća radničkih prosvjeda i borbe za radnička prava. A jedan od simbola te borbe je i poznata formula idealne ravnoteže u životu. Simbol tri osmice nastao je u 19. stoljeću, ali sve do danas ostao je ideal kojem treba težiti za sretan i ispunjen život. Evo što znače tri osmice, kako je kultni simbol nastao te zašto i danas ima veliko značenje.

Ideja o “tri osmice” prvi put se pojavila u 19. stoljeću, tijekom industrijske revolucije. U to su vrijeme radnici diljem Europe i Amerike radili i po 12 do 16 sati dnevno, često u teškim i opasnim uvjetima. Dakako, za male plaće i u teškim uvjetima. U takvom kontekstu, zahtjev za ograničenjem radnog vremena na osam sati bio je revolucionaran.

Simbol tri osmice je osmislio Robert Owen, velški socijalni reformator i jedan od začetnika kooperativnog pokreta. Još 1817. godine Owen je predložio formulu koja bi omogućila bolji balans između rada i privatnog života. Njegov slogan glasio je: “Eight hours labour, eight hours recreation, eight hours rest”, odnosno “8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati slobodnog vremena/kulture”. Owen nije odmah naišao na širu podršku, ali njegova ideja je s vremenom postala temeljni zahtjev radničkog pokreta.

Borba za osmosatni radni dan, ključni dio u triju koji čini simbol tri osmice,  intenzivirala se krajem 19. stoljeća. Ključni trenutak dogodio se 1. svibnja 1886. godine u Chicagu, kada su tisuće radnika stupile u štrajk tražeći osmosatni radni dan. Zbog tog se prosvjeda i dan danas na prvi dan svibnja slavi ono što znamo kao Praznik rada.

Prosvjedi su kulminirali krvavim neredima na Trgu Haymarket, što je dovelo do smrti više ljudi, uključujući i policajce i radnike. Iako nije odmah usvojen, ovaj događaj ostavio je dubok trag i doveo pokrenuo ključne promjene u statusu radnika. To se, naravno, nije dogodilo preko noći.

Uslijedile su desetljeća organizirane borbe sindikata, radničkih partija i društvenih reformatora. Malo pomalo, oni su u mnogim zemljama izborili pravo na osmosatni radni dan. Najprije su te pobjede izvojevane za pojedine sektore, a s vremenom su postale i dio zakona o radu. U Europi je borba za osmosatni radni dan trajala duže i imala različite oblike. U Francuskoj i Njemačkoj je, primjerice osmosatno radno vrijeme ušlo u zakone nakon Prvog svjetskog rata, a u tadašnjoj Kraljevini SHS, čiji je dio bila i današnja Hrvatska, piše portal Novosti, u listopadu 1919. godine, uz glasno protivljenje organizacija poslodavaca.

Iako je osmosatni radni dan danas standard i zakonska odredba u većini država, pa tako i u Hrvatskoj, u praksi je situacija često drugačija. Digitalizacija i dostupnost nakon radnog vremena, prekovremeni sati, rad od kuće i slični standardi današnjeg rada često brišu i tu tanku granicu između privatnog i poslovnog života. Kad se u obzir uzme i često dug putovanje od kuće do radnog mjesta i natrag u većim gradovima, ideja koju krije simbol tri osmice i danas mnogima ostaje nedostižan.