jela koja svi vole
Dnevni atlas
Znate li koji je najmanji nacionalni park na svijetu? Mjesto je to molitve, mira i relaksacije do kojeg možete stići isključivo brodom, a dnevno ga posjeti manje od 300 turista
Slika čarobnih Sejšela kako ih danas većinom zamišljamo i viđamo na fotografijama nepregledni su kilometri rajskih pješčanih plaža obrubljenih palmama, resorti u kojima se ravno iz smještaja uskače u čisto, modro more, luksuz i potpuno opuštanje. No, na jednom od 115 otoka u arhipelagu, slika je poprilično drugačija. Moyenne je jedan od najmanjih sejšelskih otoka, dug je tek 400 metara i širok oko tri stotine metara, a njegova je obala ukupno duga manje od 2 kilometra. Upravo je taj sićušni otočić najmanji nacionalni park na svijetu na kojem se i danas može vidjeti kako su Sejšeli izgledali prije turističkog booma.
NAJMANJI NACIONALNI PARK NA SVIJETU: ZA SVE JE ZASLUŽAN BRITANAC KOJI JE KUPIO OTOČIĆ ZA 8000 FUNTI
Za sve je zaslužan Britanac Brendon Grimshaw, a priča seže na početak šezdesetih godina prošlog stoljeća. Grimshaw je radio kao urednik u novinama u istočnoj Africi. No, stvari su se počele mijenjati, afričke su kolonije jedna po jedna proglašavale neovisnost i bio je svjestan da će uskoro ostati bez posla i da mora smisliti alternativni plan.
Sudbonosan je bio jedan godišnji odmor na Sejšelima 1962. godine. Oduševljen, sanjario je o kupovini zemlje tamo, a u najluđoj fantaziji, čak i o kupovini cijelog otoka. Kako se njegov odmor primicao kraju, istraživao je cijene i ponudu. Otoka na prodaju nije bilo puno, a oni koji su se nudili bili su preskupi. Na predzadnji dan odmora, dobio je ponudu za Moyenne. Otišao je s prodavačem na otok udaljen tek 4,5 kilometara od glavnog otoka u arhipelagu, Mahea, i odmah se zaljubio. Izbrojao je 8000 funti i otok je postao njegov.
OTOK JE BIO TOLIKO OBRASTAO DA KOKOS KOJI JE PAO S GRANE NIKAD NE BI STIGAO DO TLA
Kupovina otoka, pokazalo se, bila je lakši zadatak od uređenja i održavanja. U tom trenutku, Moyenne je bio napušten desetljećima. Šuma je bila toliko obrasla invazivnim korovom da su njezine krošnje napustile ptice, a u podnožju drveća skupljali su se štakori. Pričalo se da je Moyenne bio toliko obrastao da kad bi kokosov orah pao s drveta, nikad ne bi stigao do tla! Korak po korak, uz pomoć sina lokalnog ribara koji mu je kasnije postao nerazdvojni prijatelj do kraja života, Grimshaw je počeo raščišćavati otok. Čistili su korov, uređivali puteljke, sadili mlado drveće.
Bio je to naporan i težak posao koji je postao Grimshawova životna opsesija. Njegova je osnovna želja bila otkriti sirovu, netaknutu ljepotu otoka, na kojem je planirao izgraditi samo malu kućicu u kojoj će on živjeti. No, dugoročni cilj bio mu je urediti prirodni raj koji će ostati zaštićen i nakon njegove smrti.
U osamdesetima su se Sejšeli počeli ubrzano turistički razvijati, a na otocima su jedan za drugim nicali luksuzni resorti koji su mijenjali lice arhipelaga i živote lokalnog stanovništva. Grimshawu su počele stizati basnoslovne ponude za prodaju Moyenna. Za otočić, plaćen 8000 funti, u jednom mu se trenutku nudilo i 50 milijuna funti. No, on je svim tim ponudama odolio, i nastavio njegovati netaknuti raj kakav je u početku zamislio. Godine su prolazile i Grimshaw, svjestan da nema vlastite djece koja bi naslijedila otok, odlučio se pobrinuti da on ostane u izvornom stanju i nakon njegove smrti.
DANAS JE NA OTOKU SAMO JEDAN RESTORAN, MUZEJ I UTOČIŠTE ZA DIVOVSKE KORNJAČE
Uz pomoć lokalaca, koji su mu postali prijatelji, osnovao je Zakladu koja će brinuti o otoku, a kod Ministarstva okoliša Sejšela izlobirao je da se Moyenne uključi u morski park St. Anne, ali s vlastitim statusom i stupnjem zaštite. Tako je 2009. rođen najmanji nacionalni park na svijetu. Brendon Grimshaw preminuo je 2012. godine i pokopan je na otoku, uz grob svog oca, koji je zadnje godine života proveo s njim na otoku, i dva groba nepoznatih pirata koje je otkrio kad je tek počeo raščišćavati Moyenne.
Brigu o otoku danas vodi Zaklada. Na njemu postoji jedan restoran, koji poslužuje lokalna jela, mali muzej posvećen Grimshawovom životu i dva utočišta za divovske kornjače. Otok, na kojem nema niti jednog hotela niti mogućnosti smještaja, može se posjetiti brodom, no čak i u špici sezone na otoku nikad ne bude više od 50 ljudi istovremeno, a broj posjetitelja nikad ne pređe 300 u danu.
“Moyenne treba ostati mjesto za molitvu, mir, relaksaciju i znanje za sve stanovnike Sejšela i njihovih posjetitelja iz cijelog svijeta, za ljude svih nacionalnosti, rasa i vjeroispovijesti” napisao je u svojoj oporuci.