Sanja je ostavila posao u korporaciji i posvetila se kuhanju: danas tradicionalna istarska jela priprema u sasvim novom ruhu

Želja je dugo postojala, ali u jednom je trenutku sve sjelo na svoje mjesto. Sanja Bilas dugo je bila, kako sama za sebe kaže, “korporacijski miš”, a onda je odlučila preokrenuti svoj život. Završila je prekvalifikaciju, preselila se u Istru, okrenula se kuhanju, te počela živjeti život kakav je oduvijek željela.

Dogodio se potom još jedan zaokret. Postala je veganka i počela istraživati vegansku kuhinju, pripremati tradicionalne istarske specijalitete na veganski način, a nedavno je izdala i kuharicu posvećenu upravo takvim jelima. Iskoristili smo njezino gostovanje u Zagrebu, u restoranu Bio Manija, za kratki razgovor i upoznavanje s njezinim životnim i poslovnim putem, kao i nevjerojatnim jelima koja kreira.

„Dvadeset godina sam radila u uredu, imala stabilan posao, ali vukla me želja da živim od svojeg hobija, kuhanja. I onda se sve poklopilo. Završila sam prekvalifikaciju, počela se baviti kuhanjem, vodila sam tri restorana u gradu,“ priča nam Sanja, vlasnica brendova Fakat fino i Veganistra, kojoj je u nekom trenutku života neformalni nadimak bio „kraljica tatarskog bifteka“. Danas meso uopće ne jede ni ne priprema. Kako je došlo do te promjene?

„Počela sam imati problem s mesom, prošla sam faze eksperimentiranja s makrobiotikom i vegetarijanstvom. No ključna je bila jedna suradnja s HNK kad sam trebala pripremiti prepelice. Već sam neko vrijeme osjećala da nešto tu nije u redu, da je mesa previše, ali na tim prepelicama kao da se prelomilo. Poželjela sam stvarati hranu koja će ljudima davati energiju i zdravlje, a ne ih iscrpljivati,“ govori nam ova kuharica.

Danas će reći da je tek kad je postala veganska kuharica zaista počela kuhati. Bilo je to prije desetak godina, u restoranima uopće nije bilo veganske hrane, a teško je bilo pronaći i kvalitetne biljne namirnice. „Uslijedila je faza učenja, pripreme, kreativnosti. Taman sam se tada zaista i uspjela preseliti u Istru, pa sam inspiraciju pronašla upravo u autohtonim, domaćim specijalitetima istarske kuhinje.“

U restoran Ponte Porton u kojem je radila uvela je prvi veganski meni i reakcije su bile izvrsne. I sama godinama luta Istrom, istražuje je najčešće na biciklu, i upoznaje različite profile ljudi koji posjećuju najveći hrvatski poluotok. Među njima je, sukladno trendovima, i sve više vegana i vegetarijanaca koji nemaju priliku probati istarske specijalitete jer su gotovo svi pripremljeni sa životinjskim proizvodima.

„Turisti zaista žele okusiti nešto autentično, nešto naše, pa sam za najpoznatija jela kreirala veganske inačice koje su ukusne, balansirane i zadržavaju bit našeg podneblja,“ priča nam Sanja koja je nedavno izdala i prvi Istarsku vegansku kuharicu. Najprije ju je mislila raditi samo na engleskom jeziku, no zbog velikog interesa na kraju je izdana i na hrvatskom.

U kuharici se tako mogu naći poznata istarska jela s tartufima, šparogama, veganske fritaje, maneštre, pa čak i neka jela koja su pomalo zaboravljena poput peperonate. U knjizi je i više recepata za slastice, dakako u verziji bez namirnica životinjskog podrijetla.

Neka od njezinih jela imali smo priliku u utorak probati na večeri u restoranu BioMania, u kojem će se njezine kreacije moći probati sve do kraja tjedna. Za predjelo smo uživali u Bio Manijim odličnim arancinima, koji su za ovu priliku prigodno pripremljeni s tartufima.

Glavno jelo je bila već spomenuta peperonata, bogati umak od povrća s domaćim njokima i dimljenim bukovačama, a na kraju večeri oduševila nas je Sanjina bumbar torta, tradicionalna vodnjanska slastica u kojoj hrskaju bademi i mirišu naranče. Do kraja tjedna posjetitelji Bio Manije moći će probati ova jela u obliku menija ili pojedinačno, što je prilika koju je šteta propustiti ako ste ljubitelji istarske kuhinje.

Zanimalo nas je koji su Sanjini planovi za dalje, vidimo da joj je glava puna ideja i sigurni smo da još nije napravila baš sve što je zamislila. „Osim pisanja knjige, vodim radionice i retreatove povezane s jogom, a u budućnosti planiram napraviti klasičnu vegansku kuharicu i mali vodič koji će ljudima pomoći u tranziciji na ovu vrstu prehrane“.

Pokrenula je i edukaciju za profesionalne kuhare, kako bi naučili pripremati veganska jela. Kako nam je ispričala, najčešća rečenica koju vegan čuje u klasičnom restoranu je „kuhar će nešto smisliti“. To obično znači katastrofu. „Istarske konobe, kroz edukaciju i pripremu, mogu ponuditi i nekoliko veganskih jela i tako zadovoljiti i tu, sve brojniju skupinu gostiju, a pritom zadržati samu bit svoje autentične ponude“ objašnjava nam Sanja Bilas.

Na večeri u Bio Maniji, u kojoj su jednako uživali i vegani i oni koji jedu sve, reakcije na Sanjina jela bile su odlične i još se jednom dokazalo da prehrana bez mesa može biti itekako ukusna i raznolika. I da bi njome, barem povremeno, svatko trebao zamijeniti pečenja i odreske.