Nakon četrdeset dana korizme, ponovno počinje život. Ovaj blagdan za mnoge znači preporod i novi početak, a uz slavlje Uskrsa vežu se mnogi simboli i rituali koji su poživjeli i nekoliko stotina godina. Iako je Uskrs usko vezan uz kršćanstvo te je ujedno i najvažniji kršćanski blagdan, njegova tradicija nevjerojatan je spoj starinskih i raznolikih utjecaja iz cijeloga svijeta koji služe slavlju novog životnog ciklusa usred proljetnog buđenja prirode. Tako i mnogi stanovnici naše zemlje Uskrs slave neovisno o religijskoj pripadnosti te ovaj dan obilježavaju u krugu obitelji, okupljenoj oko bogatog blagdanskog stola. U nastavku doznajte kako izgledaju uskrsni običaji u Hrvatskoj!
NEDJELJU PRIJE USKRSA OBILJEŽAVA SE CVJETNICA, DAN KOJI POČINJE UMIVANJEM U CVIJEĆU
U zapadnom kršćanstvu priprema za najveći i najvažniji kršćanski blagdan traje 40 dana. Veliki tjedan započinje Cvjetnicom, a jedan od običaja koji sjedinjuje religiju i prirodu jest umivanje vodom u kojoj se nalaze latice cvijeća te raznoliko bilje. Štoviše, tradicionalni cvijet Uskrsa je ljiljan koji simbolizira čistoću i bezgrešnost, a obilježavajući ovaj blagdan mnogi će ukrasiti stol poljskim cvijećem.
Uskršnji običaji važan su dio ne samo kršćanske, već i hrvatske tradicije, a većina njih zadržala se u ruralnim krajevima. Uskrsna tradicija vuče korijene iz pretkršćanskog razdoblja, a mnogi od hrvatskih običaja inspirirani su germanskom, skandinavskom i slavenskom kulturom. Iako se običaji razlikuju od regije do regije, ono što je svima njima zajedničko jest priprema za dolazak Uskrsa tijekom Svetog trodnevlja, posveta hrane te bojanje pisanica.
USKRSNI OBIČAJI U HRVATSKOJ
Kao što mnogi od nas kraj zime obilježavaju velikim proljetnim čišćenjem, tako se i stanovnici Slavonije i Zagorja pripremaju za Uskrs. Naime, za vrijeme Velikog tjedna od davnina se njeguje običaj pospremanja i čišćenja kuće te odlazak na ispovijed u crkvu kako bi, prema kršćanskoj tradiciji, simbolički očistili dušu. U Slavoniji se na Veliki četvrtak pekao kruh i vezivala su se crkvena zvona, a petkom se postilo uz ribu. Djeca su dan prije Uskrsa brala travu i od nje radila gnijezda u koja bi roditelji tijekom noći ostavljali poklone.
U većini ruralnih krajeva Hrvatske, za vrijeme Velikog tjedna, nisu zvonila crkvena zvona, radili su se samo kućanski poslovi i nije se odlazilo u polje. U Zagorju je za to vrijeme vladala vesela i živa atmosfera dok su ljudi bojali, ne samo pisanice, već i kuće. U pojedinim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske, i danas se nakon probdjevene noći u zoru pali uskrsni krijes, tzv. vuzmenka od borovina ili pak piramida od cjepanica, a u Dalmaciji se izrađuju klepetaljke i čegrtaljke.
Uz svu raznolikost običaja tijekom Velikog tjedna, svima je zajednički post i priprema bezmesnih i ribljih specijaliteta. Na Veliki petak se u Dalmaciji pripremaju arbuni, orade, oslići, hobotnica i lignje, uz neizostavno povrće i krumpir na lešo. U Istri se od davnina poslužuje maneštra od slanutka i bakalar na bijelo. Oni koji nekad nisu imali za ribu pripremali su jela od kupusa.
„OVO JAJE PALO S NEBA, BAŠ U RUKE KOME TREBA“
Posvećivanje hrane jedna je od najstarijih pučkih i crkvenih tradicija koja je i danas karakteristična za proslavu Uskrsa. Na Veliku subotu ili u rano uskršnje jutro vjernici odnose hranu u crkvu na blagoslov kako bi ju kasnije podijelili sa svojom obitelji. U ova neobična vremena mnogi vjernici hranu blagoslivljaju u svojem domu izgovarajući molitve. Narodni običaj koji je uz blagoslov hrane i danas prisutan u svim dijelovima Hrvatske je bojanje jaja, odnosno pisanica. U Podravini su se pisanice poklanjale kako bi mladići djevojkama iskazali naklonost, a one bi ih ponosno stavljale na prozor.
Mnoge su se tehnike ukrašavanja jaja prenosile s generacije na generaciju, a u školama se i danas često izrađuju pisanice kao mali suveniri. Uskrsna jaja ukrašavaju se raznim tehnikama, a u prošlosti su se za bojanje koristile prirodne boje. Najčešća je bila crvena koja se dobivala od ljuske crvenog luka, cikle ili pak radiča. Neki su jaja ukrašavali tako da su ih kuhali s laticama cvijeća, a u Dubrovniku su se pisanice ukrašavale voskom. Crne pisanice karakteristične su za međimursko podneblje, a dobivala su se od bobica bazge, duda ili čađe. Za one koji bi se željeli okušati u isprobavanja prirodnih boja stariji naraštaji preporučili bi špinat, poriluk ili koprivu za zelenu boju, a tamnosmeđu će dobiti od kore hrasta. Za kraj, pisanicama treba osigurati što ljepši sjaj, a naši preci su za to koristili komadić slanine.
Pisanice sa sobom nose mnoštvo običaja, a uz darivanja i gađanje jaja novcem, svakako je najraširenije tucanje obojenim jajima. U Zagrebu i okolici nekada se čak tucanjem jajima obilježavala prijelomnica u vremenu pa su time označavali i vrijeme. Tako se neki važan događaj računao „poslije tucanja jaja“, odnosno nakon Uskrsa.
ŠTO NAS ČEKA NA BLAGDANSKOM STOLU?
Na sam dan Uskrsa u većini hrvatskih gradova na blagdanskom stolu naći će se kuhana šunka, jaja, mladi luk, svježi sir i rotkvice. U Slavoniji će se navedenoj ekipi pridružiti i francuska salata, posvećena pogača te kulen, neizostavni junak autohtone slavonske kuhinje. Nekada se u Slavoniji preko košare s posvećenom hranom stavljala tkanina koja bi se kasnije bacala na voćke kako bi rodila zdravije plodove, a ljuske od posvećenih jaja su se bacale u zemlju da bi bolje rodila.
U Zagorju je bio običaj nositi komad nove odjeće kao simbol duhovne čistoće stečene tijekom korizme. Danas se tamo peče tradicionalni kruh koji se mijesi s vodom u kojoj se kuhala šunka. Za glavno jelo na stolu će se naći purica s mlincima, a svi dobro znamo da ništa ne prolazi bez zagorskih štrukli. Naši istarski gurmani će uz jaja i pincu svojim ukućanima poslužiti pršut, a oni koji slijede tradiciju pripremit će kiseli kupus s mesom i fužima. Krenemo li ipak u južnije krajeve, tamo ćemo omastiti brk pečenom janjetinom koja se ne isplati jesti bez mladog luka ili kapule. Dalmatinci će žeđ utažiti crnim vinom, pogotovo nakon što degustiraju šunku u kruhu.
USKRSNI BLAGDANI I BUĐENJE PROLJEĆA
Za vrijeme proljetnih blagdana oživljavamo tradiciju koja priziva lijepe uspomene na neka prošla vremena, ali također osvježavamo svoju dušu, tijelo i svoj dom nakon uspavanih zimskih mjeseci. Bez obzira na to pridajemo li tome religijski značaj ili naprosto hvatamo ritam s prirodom, sigurni smo da nam ovi blagdani najavljuju dolazak ljepših i toplijih dana.
