Dino slika krvlju, barutom, solju i pepelom, a njegove radove gledaju milijuni ljudi! Upoznajte mladog hrvatskog umjetnika
Hrvatski umjetnik Dino Tomić otkrio nam je kako je neobičnim slikarskim tehnikama osvojio milijune ljudi i ostvario suradnje sa svjetskim zvijezdama

„Ja sam pogriješio više puta nego što je većina ljudi uopće pokušala.“ Od svega što mi je tijekom razgovora rekao hrvatski umjetnik Dino Tomić, upravo mi se ova rečenica najviše urezala u pamćenje. Možda zato što najbolje opisuje filozofiju čovjeka kojeg na društvenim mrežama prate milijuni, a čije radove gledaju milijarde ljudi. Razgovarali smo o neobičnim slikarskim tehnikama i suradnjama sa svjetskim zvijezdama, ali najviše me zainteresirao njegov odnos prema radu, talentu i uspjehu. Iza svega što danas radi stoje godine eksperimentiranja, bezbrojni pokušaji i pogreške koje smatra neizostavnim dijelom stvaranja. Slika solju, barutom, vlastitom krvlju, pepelom, prašinom, pa čak i vodom. I pritom često namjerno uništava vlastita umjetnička djela.
ODLAZAK U NORVEŠKU I DESET GODINA SVAKODNEVNOG CRTANJA
Dino je iz Hrvatske otišao s 14 godina, kada se preselio u Norvešku, gdje i danas živi, u gradu Notoddenu. Još je kao dijete volio crtati, a nakon preseljenja krenuo je u školu crtanja. Njegova priča o ozbiljnom bavljenju umjetnošću počinje dvije godine nakon preseljenja, kada je kao šesnaestogodišnjak sam sebi postavio zadatak. Odlučio je svakoga dana nacrtati barem jednu sliku, i tako punih deset godina. Od 16. do 26. godine nije propustio nijedan dan, a često je crtao i po tri ili četiri slike dnevno.
„Moj se dan sastojao od toga da ustanem i crtam sve do spavanja, sedam dana u tjednu, uz treninge između crtanja. Ideja mi je bila da će, ako ja ne crtam, oni koji crtaju napredovati više od mene“, objašnjava Dino. Nije želio stalno ponavljati ono što već zna, već je svake godine birao nešto u čemu je bio loš i posvećivao se tome. Volio je crtati čudovišta, ali portrete ljudi nije znao nacrtati. Zato je godinu dana crtao samo portrete i napravio ih između dvije i tri tisuće. Sljedeće godine prešao je na pejzaže, kojih je naslikao između 500 i 600, a zatim na automobile i mehaničke predmete.
UPORNOST, NATJECATELJSKI DUH I STAV PREMA TALENTU
Cilj mu je bio naučiti nacrtati bilo što. Kako je postajao sve bolji, klasično crtanje postajalo mu je sve dosadnije. Trebali su mu novi izazovi koji će ga ponovno natjerati na eksperimentiranje i učenje. U toj potrebi za napredovanjem važnu je ulogu imao i njegov natjecateljski karakter. Dino priznaje da je godinama imao pomalo nezdravu potrebu da bude najbolji. „Svaki bih si dan govorio: ‘Ja ću biti bolji od tebe.’ Ta osoba nije ni znala da postojim, ali ja sam bio odlučan u tome da je pobijedim. Zapravo nije bilo nikakvog natjecanja, ali za mene je to bila utrka“, objašnjava.
Mene je posebno zaintrigirao njegov stav o talentu, kojem se, smatra, pripisuje prevelika važnost, dok se godine rada olako zanemaruju. „Mnogo sam razmišljao o tome i mislim da je kod mene važniji interes nego talent“, kaže. Prisjeća se da mu do 22. godine nitko nije govorio kako je posebno talentiran. Tek nakon godina rada počeo je dobivati takve komplimente. „Oni vide slike koje radim danas, ali ne vide ono što sam radio prije 15 godina“, objašnjava.
KAKO JE DINO TOMIĆ PRONAŠAO VLASTITI UMJETNIČKI IZRAZ
A upravo su ga te godine učenja i eksperimentiranja dovele do nečega po čemu je danas planetarno poznat. Želio je da jednoga dana, kada netko drugi napravi sličan rad, ljudi kažu kako izgleda kao nešto što je napravio Dino Tomić.
Jedna od prvih pokusnih i neobičnih tehnika bila je crtanje solju. Ideju je dobio gledajući seriju u kojoj je netko šarao solju, pa je odlučio provjeriti može li se tako napraviti ozbiljan portret. Uzeo je crnu plahtu, kuhinjsku sol i male škarice kojima je pomicao zrnca. Različitim količinama soli dobivao je nijanse između crne i bijele, a rezultat je bio precizan portret Daenerys iz serije Game of Thrones. Video je postao viralan i prikupio oko 100 milijuna pregleda.
OD VIRALNIH PORTRETA DO SLIKANJA BARUTOM
Osim samog portreta, posebnu je pozornost privukao trenutak kada je završenu sliku jednostavno uništio. Ljudi su se zgražali što je u nekoliko sekundi nestao rad u koji je uložio toliko truda. Dino na to gleda drukčije. „Budući da sam godinama radio barem jedan portret dnevno, meni nije problem danas napraviti jednu, dvije ili tri slike od soli, a sutra ponovno tri.“ Takvi videozapisi, u kojima portret nastaje i zatim nestaje, počeli su privlačiti milijune pregleda i otvarati mu poslovne prilike.
Uspjeh sa solju dodatno ga je potaknuo na istraživanje i drugih materijala. Najprije je iskušavao izradu umjetničkih djela s obojenim pijeskom, a zatim i barutom. Potonji je bio posebno zahtjevan jer je morao pronaći odgovarajuću vrstu materijala i naučiti kontrolirati izgaranje. Tijekom svojih istraživanja nailazio je i na opasnosti, posebno kada je otkrio da neke vrste baruta mogu biti vrlo otrovne. Ipak, nastavio je istraživati, a radovi nastali tom tehnikom privukli su još veću pozornost.
NEVIDLJIVE SLIKE KOJE OTKRIVA TEK VODA
S vremenom su njegovi pokusi postajali sve neobičniji, a ponekad je za nastanak slike bila dovoljna sasvim obična voda. Pronašao je, naime, način kako crtati vodom, odnosno prozirnom vodoodbojnom bojom. Objasnio nam je da je crtež nevidljiv kada njome nešto nacrta na betonu. Kada padne kiša ili se površina polije vodom, premazani dijelovi ostaju suhi, ostatak betona potamni i pojavljuje se slika. Posebno je fascinantno što pritom crta naslijepo jer ne vidi linije koje je već povukao.
U tome mu pomaže iskustvo iz tetoviranja, kojim se bavio 18 godina. „Kod tetovaže nemaš gumicu. Kada povučeš liniju, ona ostaje. Ja sam gumicu praktički izbacio iz života. Nikada je ne koristim“, objašnjava.
OD NEOBIČNIH BOJA DO UMJETNOSTI S HUMANITARNOM SVRHOM
Među njegovim radovima nalaze se slike koje svijetle u mraku, portreti od čađe, prašine na automobilima i slojeva selotejpa koji pod određenim osvjetljenjem stvaraju različite boje. Napravio je i portret Morgana Freemana bojom koja nestaje kada se zagrije, a ponovno se pojavljuje hlađenjem. Zanimljivo je da je slavni glumac podijelio rad na svojoj stranici.
Ipak, od svih tehnika o kojima smo razgovarali, najviše su me šokirala dva projekta. Prvi je nastao u suradnji s norveškom bankom krvi, koja se suočavala s manjkom darivatelja. Dino je darovao krv, a zatim malu količinu iskoristio za slikanje kako bi promovirao darivanje. Radovi su privukli golemu pozornost, a prema njegovim riječima, kampanja je pomogla riješiti problem manjka krvi.
PORTRETI OD PEPELA I SURADNJE SA SVJETSKIM ZVIJEZDAMA
Dok je taj projekt imao humanitarnu svrhu, drugi je bio povezan s vrlo osobnim emocijama. Ljudi su mu slali pepeo preminulih kućnih ljubimaca, a on je od njega izrađivao njihove portrete. Dobivao je čak i upite za portrete od pepela preminulih članova obitelji; takav rad zasad nije napravio, ali ne odbija ideju da je i to moguće.
Upravo su mu takve nesvakidašnje tehnike donijele prepoznatljivost daleko izvan svijeta likovne umjetnosti i otvorile vrata brojnim međunarodnim suradnjama. Među njima se ističe Game of Thrones, za koji je radio promotivne projekte. Surađivao je i na projektu za drugi dio videoigre The Last of Us. Njegovi su radovi privukli pozornost poznatih osoba, među kojima spominje Willa Smitha, Billie Eilish, Ice Cubea, Snoop Dogga i Keanua Reevesa.
MILIJARDE PREGLEDA I NOVI ŽIVOTNI PRIORITETI
Dino ističe kako mu je od svih suradnji posebno draga ona s Green Dayom. Na gitari je napravio sliku koja svijetli u mraku, a zatim su je sva trojica potpisala. Gitara je ponuđena na aukciji, a prikupljeni novac doniran u dobrotvorne svrhe. Važno mu je, kaže, što svoju popularnost može iskoristiti za pomaganje drugima. A razmjeri te popularnosti najbolje se vide iz podatka koji mi je iznio pred kraj razgovora. Samo tijekom 2017. godine njegovi su radovi prikupili više od dvije milijarde pregleda na društvenim mrežama.
Iako je godinama bio toliko usredotočen na rad i napredovanje, danas su mu prioriteti ipak nešto drukčiji. „Ako dobijem dodatnih milijun, deset milijuna ili sto milijuna pregleda na internetu, to mi više neće promijeniti život“, kaže. Sada želi što više vremena provoditi sa svojom suprugom i djecom dok su mala, a kasnije će se, kaže, vjerojatno ponovno vratiti neobičnim eksperimentima.
I dok govori o svemu što je dosad postigao, moram priznati da me i dalje najviše iznenađuje njegov odnos prema uspjehu, odnosno neuspjehu. Stvari koje većina ljudi smatra izuzetno kompliciranima opisuje kao obične zadatke koje treba pokušavati riješiti. „Ako ne uspiješ sto puta, pa što je sto puta? To je kao da nisi ni počeo. Mnogo sam puta imao osjećaj da stojim na mjestu i da sav trud možda nema smisla. Pokušavao sam nešto novo i tako, komadić po komadić, učio nove stvari. Svaki dan postaneš malo bolji. Možda samo 0,1 posto, ali i taj se napredak s vremenom nakuplja“, kaže nam Dino za kraj.

















