U centru Zagreba možete zaviriti u stan iz osamdesetih, pustiti glazbu na kasetofonu i sjesti za volan Fiće. Posjetili smo ga

Muzej Zagreb 80-ih čuva stotine predmeta iz čitave Hrvatske, a dio njih darovali su i građani. Postav vas vodi kroz šest prostorija stana jedne zagrebačke obitelji

Foto: Ivana Vašarević
Želim da mi Google češće preporučuje Putni Kofer

Kad je slavna komičarka Ellen DeGeneres prije nekoliko godina u svoju emisiju pozvala milenijalku i zadala joj nekoliko naizgled jednostavnih zadataka, poput umetanja papira u staru pisaću mašinu i stavljanja filma u analogni fotoaparat, nasmijala sam se do suza. Predmete koji su nekoć bili dio naše svakodnevice zbunjena djevojka gledala je kao da su stigli s drugog planeta. A onda sam se zapitala: koliko bi današnjih klinaca znalo koristiti telefon s brojčanikom ili premotati audiokazetu olovkom?

VRHUNAC ROĐENDANSKIH TULUMA BILI SU SENDVIČI S PAŠTETOM I SVJEŽOM PAPRIKOM

No ja se jako dobro sjećam Iskrinih telefona u jarkim bojama, onih čiji su se brojčanici nakon svakog biranja broja polako vraćali na početak. Sjećam se i plastičnih tuljaca u kojima smo oko vrata nosili ključeve od stana, a tek garderobe! Kad gledam fotografije iz djetinjstva, svi smo bili isti: nosili smo samtene hlače na gumu, barem tri broja prevelike, traper suknje, šarene najlonke i sportske majice s velikim, bijelim kragnama. Koljena su nam redovito bila puna modrica i krasta jer nismo sjedili pred televizorom, nego smo dane provodili vani, igrajući se od jutra do mraka.

Rođendani su se slavili kod kuće, u dnevnom boravku ili dječjoj sobi, uz glazbu koja je treštala s kasetofona. Nije bilo animatora, a vrhunac tuluma bili su sendviči s bijelim kruhom, paštetom i svježom paprikom. I nitko se nije žalio. To su bili dani! I zato sam, potaknuta nostalgijom, napokon posjetila mjesto u samom srcu Zagreba koje me barem nakratko vratilo u djetinjstvo. Zove se Muzej Zagreb 80-ih, smješten je na prvom katu stare zgrade u Radićevoj ulici 34, preko puta Kamenitih vrata, a njegova najveća posebnost jest to što se ondje gotovo ništa ne promatra izdaleka.

ZABORAVITE NA FENG SHUI, MINIMALIZAM TE USKLAĐIVANJE BOJA TEPIHA I ZAVJESA

Nije to klasičan muzejski postav sa staklenim vitrinama, pregradama i natpisima koji zabranjuju dodirivanje eksponata. Umjesto toga, ulazite u stan koji izgleda kao da su vlasnici nakratko izišli, a vi ste dobili dopuštenje zaviriti u svaki njegov kutak: rekonstrukcija je to svakodnevnog života jedne zagrebačke obitelji iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Muzej obuhvaća šest prostorija: suvenirnicu, dnevni boravak, kuhinju, radnu sobu, spavaću sobu i igraonicu, u kojima vas čekaju stotine predmeta, od namještaja, kućanskih aparata i posuđa do odjeće, igračaka…

Riječ je o privatnoj zbirci sastavljenoj od autentičnih predmeta koji su se prikupljali diljem Hrvatske, a dio njih muzeju su darovali građani. Postav se stalno nadopunjuje pa i posjetitelji koji kod kuće čuvaju zanimljive predmete iz osamdesetih mogu pridonijeti njezinom proširenju. Ako ste mlađi i pitate se kako su izgledali naši domovi, zaboravite na feng shui, minimalizam te pomno usklađivanje boja tepiha i zavjesa.

PREDMETI SU POSVUDA I PONEKAD NE ZNATE KAMO BISTE PRIJE POGLEDALI

Stanovi su bili živopisni, eklektični, pomalo kaotični, ali puni života. Dnevnim boravcima dominirali su masivni regali i ormari koji su zauzimali čitave zidove, a posebno mjesto u uređenju imali su heklani tabletići. Stavljali su se doslovce na sve: televizore, naslone fotelja i kreveta, komode i stoliće. Što više, to bolje! Takav dojam ostavlja i Muzej Zagreb 80-ih. Pomalo je natrpan, predmeti su posvuda i ponekad ne znate kamo biste prije pogledali. No baš ta šarenolika gužva daje mu poseban šarm. Umjesto savršeno uređenog izložbenog prostora, dobivate nešto nalik stanu u kojem se desetljećima čuvalo sve što je nekome bilo drago.

Za razliku od većine muzeja, ondje nećete morati držati ruke iza leđa. Možete se zavaliti na retro kauč, pregledavati stare časopise, zaviriti u kuhinjske ormariće, listati kuharice i istraživati predmete koji su nekad bili dio svakog kućanstva. Nitko vam neće zamjeriti ako zasvirate klavir, pustite glazbu na kasetofonu i zaplešete ili isprobate odjeću. No ipak je najveći gušt sjesti za volan Zastave 750, popularnog Fiće. Tu su i stari televizori, videorekorderi, budilice, digitroni, kolekcije značaka i markica, albumi sa sličicama koje smo popunjavali kao klinci…

KNJIGU "TISUĆU ZAŠTO, TISUĆU ZATO" OPISUJU KAO "GOOGLE OSAMDESETIH"

Posebno je zanimljiva igraonica u kojoj vas čekaju zaboravljene igračke Mehanotehnike, društvene igre, stara računala i predmeti koji su obilježili djetinjstvo generacija prije pametnih telefona i interneta. Među njima su Commodore 64 i Atari, a ljubiteljicu čitanja poput mene raspametila je legendarna knjiga ”Tisuću zašto, tisuću zato”, koju u Muzeju duhovito opisuju kao ”Google osamdesetih”. Svi smo u njoj tražili odgovore na pitanja o prirodi, znanosti, povijesti, umjetnosti, sportu…

A na zidovima diljem stana, naravno, neizostavni gobleni. Obožavale su ih naše bake, mame i susjede, a bili su toliko popularni da su ih neke generacije starije od mene učile izrađivati u školi, u sklopu predmeta domaćinstvo. U muzeju se može vidjeti i jedan od prvih mobilnih telefona, takozvana ”cigla”. Dok današnje mobitele držimo u džepu, njihovi prethodnici bili su veliki, teški i iznimno skupi. Prema muzejskom opisu, jedan takav uređaj iz 1984. stajao je nevjerojatnih 4000 dolara!

ULAZNICA ZA ODRASLE STOJI 10 EURA, A ISKUSTVO JE BAŠ DIVNO I NEPROCJENJIVO

No Muzej Zagreb 80-ih nije namijenjen samo nama koji smo odrastali u toj eri. I mlađim generacijama bit će zanimljivo otkriti kako je izgledala svakodnevica bez interneta, društvenih mreža i pametnih telefona. A možda će se, baš poput djevojke iz Ellenine emisije, iznenaditi koliko su neke sasvim obične stvari nekoć zahtijevale spretnost i strpljenje. Ulaznica za odrasle stoji 10 eura, a iskustvo je neprocjenjivo. Čim sam se vratila kući, zavirila sam u ladice koje godinama nisam otvarala, iskopala stare leksikone i spomenare, pustila si Trešnjevačke mališane i pomislila: da imam vremeplov, osamdesete su godine u koje bih se definitivno vratila…

Pročitajte još